Brekinja

Brekinja (Sorbus torminalis), bjelogorična samonikla biljka. Stablo raste u visinu do 25 metara, te spada u jednu od četiri vrste Oskoruše (Sorbus). Ima nazubljene listove i plodove smeđe-crvenkaste boje s nekoliko bijelih točkica. Raste u središnjoj Istri, posebice na području Pazina, Limskog kanala i Labinštine, te na visinama do 1000 metara.

Cvate od travnja do svibnja, a plodovi sazrijevaju u rujnu. Njihova posebna karakteristika je da postaju jestivi tek nakon što prezriju, a puni su prirodnim šećerom, organskim mineralima i u nešto manjoj mjeri C vitaminom. Osim što se jedu sirovi, koriste se za spravljanje marmelade. U prošlosti, pa sve do današnjih dana, koristili su se za zaustavljanje dijareje, a njezino stablo zbog svoje ljepote ima i ukrasni karakter. Na talijanskom veneto dijalektu u Poreču se naziva sorbolèr salvadigo, u Piranu brincolèr, dok je na čakavici brkulja.

LIT.: Claudio Pericin, Divlje voće, Jurina i Franina, zima 1995.

 

U.