Otok sv. Katarine

Otok kod Rovinja zanimljive prošlosti. Prema ostacima pronađenim 1886. godine bilo je to prvo naseljeno mjesto na području Rovinja u brončanom dobu. Do 1473. godine na otoku se nalazio ospicij za eremite koji su kasnije nastanili serviti iz Marijinog reda koji su ujedno izgradili samostan te obnovili crkvu sv. Katarine i podigli zvonik.

Otok je 1779. godine došao u ruke obitelji Paulini, a sredinom 19. stoljeća kupio ga je Matteo Rismondo. Jedno je vrijeme vlasnik otoka bio nadvojvoda Karl Stefan Habsburški koji ga je 1905. godine prodao poljskom grofu litavskog porijekla Karlu von Korwinu Milewskom. On je na Katarinu dovezao velike količine zemlje oplemenivši otok pošumljavanjem, izgradio je ciglom popločene puteljke, četiri mola i nekoliko cisterni. Izgradio je i dvorac u sredini otoka te zgradu s gostinskim sobama, a u zamjenu za pristup otoku gradu Rovinju je Milewski izgradio prvo gradsko kupalište na mjestu gdje se danas nalazi bazen Delfin. nakon njegove smrti otok je pripao njegovom nećaku Stanislavu Korwinu Milewskom de Lipkowski. Novi vlasnik je za upravitelja postavio inženjera rudarstva Ferdinanda de Grazia koji je otok 1934. godine prodao talijanskom Ministarstvu ratnih vojnih invalida. Katarina je promijenila još nekoliko vlasnika, a nakon kapitulacije Italije pokretna imovina i inventar se podijelila građanima Rovinja, a na otoku se smjestila njemačka komanda. Danas je otok Katarina jedno od najljepših turističkih destinacija rovinjskog arhipelaga.

LIT: Aldo Pokrajac, Otok Katarina stopama sv. Andrije, Franina i Jurina 2008., 84-85.
U.