Labor, Marcello, liječnik i svećenik (Trst, 8.VII.1890. - Trst, 29.IX.1954.).

Potječe iz bogate židovske obitelji Loewy nastanjene u Trstu, koja kasnije mijenja prezime u Labor. Osnovno i gimnazijsko obrazovanje stekao u rodnome gradu, a studij medicine pohađao je u Beču, gdje je diplomirao, vjerojatno 1912. Zajedno sa suprugom Elsom 1914. prelazi na katoličku vjeru, nakon čega odlazi u Prvi svjetski rat. Borio se na Galicijskom bojištu gdje je zarobljen, a poslije Oktobarske revolucije se uspijeva vratiti u Trst. Nakon rata se s obitelji seli u Pulu, gdje je dobio posao liječnika, te ubrzo postaje jednim od najboljih stručnjaka u gradu. Bio je predan svom poslu, liječivši besplatno jedan dan u tjednu one koji to sebi nisu mogli priuštiti, čime je izazvao prijezir kod drugih kolega u gradu. S druge je strane sličnim gestama izazvao veliko poštovanje kod građana Pule.

Žena mu se ozbiljno razboljela 1928. te je nakon toga i umrla, a on se odlučuje posvetiti duhovnom životu. Uz pomoć tršćanskog biskupa Antonija Santina upisuje teološki studij u Veneciji, koji je diplomirao u roku s odličnim uspjehom. Nakon studija zaređen je 1940. za svećenika u crkvi sv. Justa u Trstu. Naredne godine postaje ravnateljem sjemeništa u Kopru, koji je pod njemačkom okupacijom morao napustiti 1943. i sakriti se u Portogruaru, a razlog je bilo njegovo židovsko podrijetlo. Nakon rata 1945. vraća se u Kopar, gdje su ga jugoslavenske vlasti uhitile te je u montiranom procesu osuđen na jednogodišnji zatvor. Zahvaljujući apelu građana Pule, koji su pamtili velika dobročinstva doktora Labora, pušten je na slobodu. Imenovan je župnikom župe sv. Justa u Trstu te 1953. ravnateljem tršćanskog sjemeništa, a godinu nakon toga je umro.

Zbog dobrih djela Tršćanska je biskupija pokrenula kanonski proces njegove beatifikacije.