Lončarstvo na Bujštini

Izradom lončarskih proizvoda su se na Bujštini bavili u selima Pavletići i Zubini. Posuđe izrađeno u Zubinima ima široko dno čije se stjenke zaobljuju i šire prema vrhu, te zatim sužavaju u nisko okomito grlo. Većina posuda iz tog mjesta ima od dvije do četiri vodoravne crte te ukrasne prstene koji ujedno ojačavaju posudu. Pored datuma i inicijala utisnut je pečat, a na nekima su ispisane kombinacije brojaka i slova. To daje naslutiti da su lonce radili različiti lončari, a isti oblik i omjer da su rađeni u istoj radioni. Posljednji lončari u Zubinima bili su Giovanni i Pietro Zubin, a lončarstvo se u tom selu gubi oko 1910. godine.

 

Prvi lončar u Pavletiće je došao iz Slovenije, a zvao se Pogorelac. Tamo se vjerojatno oženio pa je promijenio prezime u Pogorevac. Posljednji lončar bio je Giovanni Blaškić, zvan Benedeto. Izrađivao je zemljane posude na nožnom lončarskom kolu, a među ostalim radio je čripnje, lonce za uzgoj cvijeća, bajdurice za kiseli kupus i ostalo. Izrađivao je posuđe od dvije vrste zemlje, tamnije i svjetlije. Tamniju je kopao uz svoju kuću, a svjetliju u dolini Mirne. Miješao bi ju s mljevenim soldanom koji je nabavljao u Krasu. Masu bi gazio nogama te od nje načinio debelu kobasicu koju bi rezao na komade od kojih je izrađivao posude. Nogom je okretao kolo, a rukama oblikovao posude. Mokrom kožom vlažio bi zemlju. Ručice bi stavljao pri samoj izradi posude, a nožice kada bi se ona malo posušila. Izrađene posude pekao je u zidanoj kamenoj peći. Po narudžbi kupaca, posude bi opletao žicom. Budući su te posude mogle lako puknuti pri nagloj promjeni temperature, valjalo bi ih oplesti žicom koja bi čvrsto prianjala uz vanjske stjenke i dno posude. Puknuća bi se začepila kašastom masom te se lonac mogao nesmetano upotrebljavati. Do Prvog svjetskog rata u Pavletićima su radila 4 lončara koji su svoje proizvode pekli u dvije peći naizmjenično. Među posljednjima bili su Piero Pogorevac i Piero Blaškić koji su izrađivali lonce od 0,20 do 20 litre, a bajadurice za kiseli kupus imale su čak 40 litara. Lonci iz Pavletića prepoznavali bi se po urezanoj valovnici, a proizvođači su na njima urezivali inicijale i godinu proizvodnje.

LIT:Zlatan Varelija, Lončarstvo na Bujštini, Franina i Jurina 2005., 161-164.           
U.