Zuglia, Srećko

Zuglia, Srećko, pravnik, sveučilišni profesor (Culji kraj Gračišća, 19.XI. 1888 - Zagreb, 26. III. 1969). Rođen u siromašnoj seoskoj obitelji kao najstarije od trinaestero djece. Školovao se u Gračišću i Pićnu, gdje je Fran Barbalić prepoznao njegovu nadarenost i uputio ga u pazinsku c. k. gimnaziju, u kojoj je maturirao 1908. Studij prava započeo je u Beču, 1910. nastavio u Zagrebu, gdje je diplomirao 1913. 

Do 1919. službovao je kao sudac u Puli, Rovinju, Pazinu, Tuzli, Trstu i Velikom Bečkereku kraj Zrenjanina. Prelazi u odvjetnike, a nedugo zatim, 1922. postaje docentom na Pravnom fakultetu u Subotici. God. 1924. dolazi na Pravni fakultet u Zagrebu, gdje postaje izvanrednim, potom i redovitim profesorom na Katedri za građanski sudski postupak. U NDH bio je prisilno umirovljen, zatvaran u Lepoglavi i Kerestincu. Vratio se na Fakultet 1945. i radio do ponovnog umirovljenja 1959. Više puta bio je prodekanom i dekanom Pravnoga fakulteta u Zagrebu. Autor je više udžbenika iz područja građanskog prava, te stručni suautor više zakonskih tekstova iz tog područja. Kapitalno mu je djelo Građansko procesno pravo Kraljevine Jugoslavije, objavljeno u dva sveska u Beogradu 1936. i 1938. Nakon Drugog svjetskog rata svojim radovima Sudovi i ostali organi koji učestvuju u vršenju građanskog pravosuđa, Van parnični postupak Prinudna likvidacija Zuglia je prvi sustavno i znanstveno dao tumačenje novog socijalističkog pravnog sustava. U Gračišću mu je 2002. podignuta spomen-ploča.

LIT. Zuglia, Srećko, Istarska enciklopedija, 2005.; Mirjan Rimanić, Srećko Zuglia iz Gračišća, Franina i Jurina, 2006., 173-175.
Ur.
Posljednja promjena: 25. 4. 2018.