Kašman, Josip

Kašman, Josip ili Kaschmann, Giuseppe (Mali Lošinj, 14. srpnja, 1850 - Rim, 11. veljače, 1925), bariton. Studij pjevanja završio u klasi Alberta Giovanninija u Udinama, a kazališnu karijeru započeo u opernoj družini G. B. Andreazza u Milanu.

S tom je skupinom nastupao i u Zagrebu 1869. godine kada upoznaje Ivana pl. Zajca koji nakon toga postaje ravnateljem i dirigentom prve stalne hrvatske opere. Kašman je uz tenora Frana Gerbiča i mezzosopranisticu Matildu Lesić činio okosnicu repertoara Zajčeve opere na Markovom trgu. U pet godina ostvario je 270 nastupa od kojih je najzapamćeniji onaj s naslovnom ulogom u Zajčevoj operi Mislav. Godine 1875. otišao je u Italiju gdje je trajno ostao živjeti. Talijanski pjevački debi ostvario je 1876. godine u torinskom Teatro Regio u operi Ljubimica Gaetana Donizettija. Ubrzo je zapažen kao izuzetno nadareni pjevač te je postao najtraženijim baritonom svog vremena. Redovito je nastupao u milanskoj Scali, Rimu, Madridu, Barceloni, Buenos Ariesu i Napulju gdje se 1883. godine i oženio pjevačicom Emmom Vicentini. Iste je godine nastupao i kao dio operne družine „Compagnia di Abbey" na inauguraciji nove Matropolitan opere u New Yorku. Tijekom života austrijske vlasti proglasile su ga vojnim dezerterom i osudile na smrt budući se zbog rata u Bosni i Hercegovini nije htio odazvati u vojnu službu. Amnestiran je 1909. kada se vratio u domovinu i gostovao u Zagrebu kao hvaljeni umjetnik. Nastavio je nastupati po svim velikim opernim kućama sve do povlačenja sa scene 1922. godine kada je postao profesorom na Konzervatoriju u Rimu. Njegovi su mu sumještani podigli spomen-bistu u Malom Lošinju, a od 2006. godine krajem kolovoza održavaju se i "Dani Josipa Kašmana".

LIT: Irena Dlaka, Kralj Baritona, Franina i Jurina, 2007., 91-92.
U.