Rovinjske tabacchine

Tabacchine su bile djelatnice odjela za obradu duhana koji je u Rovinju inauguriran 16. kolovoza 1872. godine. Na prvi natječaj za posao javilo se 700 žena, što dokazuje kolika je bila potreba za aktivnim sudjelovanjem u poboljšanju obiteljskih ekonomskih prilika, a posebice za osobnom afirmacijom. Prve dvije tabacchine upisane u matičnu knjigu Tvornice duhana Rovinj bile su Maria Longo, rođena Carlevaris i Maria Devescovi, rođena Abbà.

Radnice su birale i obrađivale listove duhana, te ih ručno zamatale kako bi stvorile proizvod lijepog izgleda i dobre kvalitete. Plaću su dobivale tjedno, a cigarete su morale biti zamotane savršeno jer ih se u protivnom ne bi plaćalo. Bile su namijenjene opskrbljivanju vojske i perifernih područja Carstva. Tabacchine su radile u velikim halama gdje su sjedile jedna blizu druge, a jedina razonoda koja im je olakšavala posao je bilo pjevanje. Radno vrijeme je često premašivalo deset sati na dan, pa su u tvornici organizirane jaslice kako bi djeca bila zbrinuta dok su one radile. Plaća je bila skromna, no bile su cijenjene zbog svog socijalnog položaja, dok su poneke svojom ušteđevinom uspijevale kupovati zlato zbog čega su smatrane izvrsnim udavačama. Posao u tvornici cigareta postao je vremenom tradicija, pa su iz generacije u generaciju kćeri bile ponosne što obavljaju isti posao koji su radile njihove majke i bake. Procesom modernizacije, strojevi su zamijenili dio poslova koji su obavljale žene, pa su se nakon Drugog svjetskog rata mnoge radnice odselile u potrazi za poslom u druge tvornice duhana u Italiji. Primjer rovinjskih tabacchina zorno svjedoči o socijalnom statusu žena u prošlosti.

LIT.: Krešimir Džeba, Duhanski put u Rovinj, 1987., 47-80.

Martina Ivančić
*rad je nastao u sklopu akcije Žene u Istri - srednjoškolci stvaraju Istrapediju