Petrović, Ruža, antifašistica (Hreljini kraj Cera/Sv. Mateja, 17.X.1911. - Pula, 24.VIII.1958.).

Rođena kao Roža Hrelja, najstarija od osmero djece u obitelji. Iz prvog braka imala je dvije kćeri, a njezin prvi muž Jakov Hrelja umro je nekoliko godina prije početka Drugog svjetskog rata. Po drugi put se udala za Vazmoslava (Paškvalina) Petrovića iz Režanci, gdje su i živjeli.

Kako se pročulo da je njihova kuća antifašističko uporište, te da su u obližnjem bunkeru čuvali hranu za partizane, dana 22.VII.1944. u selo je ušlo 25 talijanskih karabinjera. Iako su tražili njezinog muža i njegova dva brata, na kućnome pragu su uhvatili Ružu, koja im nije htjela odati članove partizanskog pokreta. Odvedena je u vojni garnizon u Savičenti (Svetvinčenat), gdje je mučena, a sljedeći su joj dan na cesti prema Režancima iskopane oči. Prebačena je najprije u Skitaču, gdje je bio štab narodnooslobodilačke vojske i partizanska ambulanta, odakle je prevezena u pulsku bolnicu, gdje je liječena 70 dana. Iako slijepa, i dalje je pomagala narodnooslobodilačkom pokretu (NOP) pletući partizanima čarape i tople majice, te dajući im moralnu potporu.

Nakon Drugog svjetskog rata Ruža Petrović je utemeljila Udrugu slijepih u Puli, kojoj je bila i potpredsjednica.

Njezino ime nose ulice, trgovi i parkovi u više istarskih mjesta, nosio ga je i Dom za nezbrinutu djecu u Puli od utemeljenja 1946. do 1996. Nakon višegodišnjih prosvjeda 2015. je Dječjem domu ipak vraćeno ime Ruža Petrović (od kraja 2023. zove se Centar za pružanje usluga u zajednici Ruža Petrović).

Na cesti koja vodi iz Savičente u Režance, na mjestu gdje je Petrović doživjela tragediju, podignut je spomenik. Spomen-poprsje nalazi joj se i u Titovom parku u Puli.

*rad je nastao u sklopu akcije Žene u Istri - srednjoškolci stvaraju Istrapediju

Slike