Istarski borovi

U Istri možemo naići na nekoliko vrsta borova; alepski bor (Pinus hale pensis), brucijski bor (Pinus brutia), piniju (Pinus pinea), primorski bor (Pinus pinaster), crni bor (Pinus nigra), obični bor (Pinus sylvestris), borovac (Pinus strobus), himalajski borovac (Pinus walli chiana), te ostale.

Na većim površinama obično su sađeni alepski, brucijski i crni bor, no nijedan bor u Istri nije autohton, sve su to alohtone vrste unijete iz nekog drugog staništa. Tipični primjerci pinije, alepskog, brucijskog, crnog i primorskog bora lako se mogu poznati po pojedinim karakteristikama. Pinija se oslikuje kišobranastom krošnjom i češerima u kojima se nalazi ukusno sjeme pinjol. Alepski i brucijski borovi su prilično slični te se razlikuju po tome što deblo alepskog bora raste iskrivljeno i češeri su mu na stapkama, dok je deblo brucije ravnije i češeri su kao sjedeći bez stapke. Primorski bor ima najduže iglice (do 20 cm), a češer je karakterističan po štitićima na češerima koji su čunjasto uzdignuti. Najčešće vrste borova u Istri su crni i alepski bor. Crni je sađen na istarskom flišu i na visokom kršu te mu biološka svojstva omogućuju uspjeh na degradiranom terenu. Crni bor tipična je pionirska vrsta što podrazumjeva da je malih ekoloških zahtjeva, bujnih bioloških svojstava, te dinamične snage što pridonosi tome da se lako prilagođava prilikama staništa te osvaja napuštene pašnjake, vinograde, voćnjake. Alepski bor je izrazito mediteranska vrsta, te u Hrvatskoj prirodno raste na dalmatinskom otočju južnije od Šibenika, te uz obalu južnije od Splita, dok se uzgaja u parkovima duž cijele priobalne Hrvatske. Najčešće se sadi uz hotele, plaže, u autokampovima, u parkovima kako bi održao hladovinu. Alepskom boru sličan je brucijski bor, pa neki stručnjaci čak smatraju da je brucijski bor tek inačica alepskog. Ta se dva bora križaju tako da se brucijski bor uzme kao ženski, a alepski kao muški roditelj. Alepski i brucijski bor, kao i njihove hibride nalazimo svugdje u Istri. Alepski bor dobro podnosi sušu, visoke temperature i posolicu. Zbog svog svojstva da raste iz golog kamena i zbog otpornosti na posolicu, idealan je proizvođač hladovine uz morsku obalu.

LIT: Christian Gallo, Borovi u Istri, Franina i Jurina, 2006., 47-53.
U.