Baćić, Boris

Baćić, Boris, arheolog (Pazin, 9.I.1912. - Pula, 6.VIII.1991). Potječe iz obitelji prosvjetnih radnika koja je 1919. emigrirala u Kraljevinu SHS (Sloveniju). Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani je 1941. godine diplomirao klasičnu filologiju.

Radnu karijeru započeo je u "Spomaniškom uradu" u kojem djeluje od 1942. do 1945. nakon čega je prešao u Narodni muzej u Ljubljani u kojem je kao kustos bio zaposlen do 1947. U njegovom znanstvenom opusu treba izdvojiti suradnju s vodećim onodobnim slovenskim arheolozima na otkrivanju srednjovjekovnih fresaka te rad na prapovijesnim, starovjekovnim i srednjovjekovnim lokalitetima. Preselio se u Pulu u razdoblju povlačenja anglo-američke vojne uprave te je osobno 15.XI.1947. preuzeo ključeve Arheološkog muzeja u kojem je do 1967. obnašao dužnost ravnatelja, a voditelja Odjela za prapovijesnu arheologiju do umirovljenja 1978. Preuzeo je praznu muzejsku zgradu, te je u tijeku međudržavnih pregovora o vraćanju odnešene arheološke građe organizirao sustavno topografsko istraživanje Istre te nova arheološka iskapanja. Najznačajniji radovi su vezani uz pronalaženje starohrvatske nekropole u Žminju, srednjovjekovnog naselja Stari Gočan, otkriće Šandalje kraj Valture, Vižule kod Medulina, Vele Gromače kod Kavrana, Gradine iznad Limskog zaljeva, Monkodonje i Karaštaka kod Rovinja, sv. Petra-Tondolona kod Svetvinčenta, Kasa kod Bala, Magornjaka kod Peroja, Gradine na Velikom Brijunu, Maklavuna i Žamljaka kod Sošića. Dio svojih istraživanja objavio je u stručnim časopisima a pisao je i za lokalne dnevne novine. Međutim, najvrijednije što je iza njega ostalo su brojni putni zapisi koji tvore temelj za izradu arheološke karte Istre.

 

LIT.: K. Mihovilić, Panorama istaknutih istarskih arheologa, Franina i Jurina, 2003., 45 - 56.

U.