Legenda o kruni kralja Tomislava

Tijekom 15. stoljeća u Hrvatskoj su bijesnile borbe oko kraljevskog Ugarsko - Hrvatskog prijestolja. Bilo je nekoliko pretendenata na to mjesto, a svaka je stranka podržavala svog kandidata. Vladar zajedničkog kraljevstva trebao se okruniti mađarskom krunom sv. Stjepana, te hrvatskom krunom kralja Tomislava.

Lađe koje su prevozile hrvatsko kraljevsko znakovlje u Napulj, gdje se trebala izvršiti krunidba, sukobile su se sa snagama opozicijskog kandidata, te se lađa koja je na sebi nosila žezlo, krunu i mač sakrila u Raškom zaljevu. Prema legendi, u tom su zaljevu, konkretno u uvali Blaz sakriveni hrvatski kraljevski simboli, te im se od onda gubi svaki trag. Tristotinjak godina kasnije, dogodio se u obližnjem selu Belavići zanimljiv događaj. Naime, mletački je namjesnik obilazio istarska mjesta zbog ubiranja poreza, te ga je po protokolu obično ugošćavao lokalni seoski župan. Bijaše to u ovom slučaju Grgo Belavić, koji je nakon obavljenog administrativnog dijela, mletačkom namjesniku i njegovim ljudima priredio bogatu večeru, uz puno vina. Kad je večera poodmakla, a sudionici pali pod utjecaj vina, domaćin se nakratko iskrao iz kuće, da bi se nedugo zatim vratio s krunom na glavi, žezlom u ruci, plaštom i drugim kraljevskim znacima. Kratko se prošepurio pred uglednim gostima, te opet nestao. Sutradan ujutro je, prisjećajući se o događaju maglovito, mletački namjesnik upitao domaćina o čudnom događaju, no Grgo Belavić je vrlo odlučno odgovorio da se ništa neobično nije dogodilo prethodne večeri osim dobre zabave. Tako je sve pripisano utjecaju vina, a ostaje za nagađati nalazili li se kruna kralja Tomislava još uvijek u uvali Blaz u Raškom zaljevu.     

LIT: Davor Šišović, Kruna kralja Tomislava, Franina i Jurina, 2004., 16-17.
U.