Legenda o Atili u Istri

U zapadnom dijelu Istre postoje mnoge priče o Atili, vojskovođi i vladaru Huna, koji je 453. godine razorio Akvileju, poharao sjevernu Italiju, te došao u sukob s Rimskim carstvom. U domaćoj predaji Atila je i simbol svakog osvajača i svih vojski koje su harale Istrom. Tako je Atila ponekad grčki car, ponekad francuski kralj, no gotovo da ne postoji mjesto u zapadnom dijelu Istre koje ovaj osvajač u nekoj legendi nije opustošio, ili barem to pokušao pa mu iz nekog razloga nije uspjelo.

 

Legende kazuju o podrijetlu Atile od kćeri nekog vladara, koji je bio toliko strog prema prema njoj, da joj nije dozvoljavao da se makne iz dvorca. Naposljetku ga je uspjela zamoliti da joj nabavi psa, kako bi se imala s čime razonoditi, što je on i učinio. Vremenom, iz veze psa i princeze rodio se Atila, a prepoznavali su ga po tome što kad bi otvorio usta bi prvo tri puta zalajao, a onda progovorio kao čovjek, te što je imao oko na čelu. Prema istarskim legendama, razorio je Dvigrad, sv. Lovreč, Mutvoran te Starigrad na moru, umjesto kojeg je kasnije sazidan Novigrad, kao i mnoge dvorce i palače kojima danas nema ni traga. Druga legenda govori kako je Atila „zgorija svu Istriju, samo je ostala okoli Motovuna jena hiža i jedan veli dub spod Kaldira". No, nije on uvijek imao sreće s osvajanjima na poluotoku. Pokušao je osvojiti Grožnjan, te došavši pod zidine, najprije je zalajao tri puta, a onda naredio juriš na grad. Međutim, zvona na lokalnoj crkvi su se sama pokrenula, te su ga zauvijek otjerala iz ovog kraja. Čak je Atila prema jednoj istarskoj legendi završio svoj život na Božjem Polju kod Vižinade, na način da ga je pastir pogodio praćkom u „slipo oko". Iz tog razloga njegova glava stoji na portalu tamošnje crkve, a to nije jedino mjesto u Istri gdje se nalazi okrunjena kamena glava s psećim ušima i isplaženim jezikom, simbolično upozoravajući što se može dogoditi osvajačima ako udare na njihovo mjesto.

LIT: Davor Šišović, Atila u Istri, Franina i Jurina, 2004., 18-19.
U.