- Robert Matijašić, Istarska enciklopedija, 2005.
- Objavljeno: 8.1.2010. / Posljednja promjena: 16.9.2017.
- 5641
- 0
Tamaro Forlati, Bruna
Forlati Tamaro, Bruna, arheologinja (Grumello del Monte kraj Bergama, 31.III.1894. - Venecija, 13.II.1987.).
Diplomirala je arheologiju u Talijanskoj arheološkoj školi u Ateni. Odmah potom počela je raditi u službi zaštite spomenika u Trstu (Soprintendenza), u čiji je djelokrug poslije I. svjetskog rata pripadala arheologija istarskog područja. Tako je 1926. vodila konzervaciju Augustova hrama (pri čemu su srušene srednjovjekovne prigradnje i stambena kuća ispred hrama), surađivala je u istraživanju nekropole gradine na Vrčinu (1925-26), a do 1930. oblikovala je arheološke izložbe i lapidarij u zgradi Arheološkoga muzeja Istre. Istodobno je vodila iskapanja i konzervaciju pulskih zidina između Dvojnih i Herkulovih vrata te dijela maloga rimskog kazališta. Odlučno se (ali uzaludno) protivila projektu izgradnje stubišta za gledatelje u Areni i izgradnji betonske ploče iznad prostora iskopanoga ispod borilišta, kako bi se po uzoru na veronsku arenu pulski amfiteatar mogao upotrebljavati za ljetne priredbe, te je odbila doći na svečano otvaranje operne sezone u srpnju 1936.
Udala se za arhitekta i konzervatora Ferdinanda Forlatija i s njim se 1939. preselila u Veneciju, gdje je postala ravnateljicom Arheološkoga muzeja. Godine 1952. postala je glavnim konzervatorom starina (Soprintendente alle antichità delle Venezie, do 1962.), a od 1958. do 1964. predavala je na Sveučilištu u Padovi grčke i rimske starine.
Sudjelovala je u radu povjerenstva za povratak kulturnih dobara poslije II. svjetskog rata, te je priznala potrebu da se veći dio odnesenoga arheološkog blaga vrati u Pulu i Istru, ali u zamjenu za bjelokosni kovčežić iz Samagera, jedinstveno svjedočanstvo ranokršćanske umjetnosti na sjevernom Jadranu.
Bila je tajnica Associazione nazionale per Aquileia (1964.-82.) i predsjednica Società Istriana di Archeologia e Storia Patria (1970.-84.). Napisala je više od 200 članaka o arheologiji, a napose je važno njezino izdanje svih rimskodobnih natpisa Pule i južne Istre (Inscriptiones Italiae, 10, 1, Rim 1948.), opremljeno ilustracijama i znanstvenim aparatom.
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar