Polani, Pietro

Polani, Pietro, mletački dužd, podrijetlom iz Pule (Venecija, 1099 - Caorle, 1148). Bio je 36. mletački dužd, a vladao je od 1130. do 1148. godine. Jedan je od dvojice venecijanskih vladara koji korijene vuku iz Pule, drugi je Pietro Tradenigo. Izabran je na tu funkciju sa svega trideset jednu godinu, na prijedlog svog šogora Domenica Michiela, bivšeg (prethodnog) dužda poznatog kao „strah za Grke i ponos za Venecijance". Obitelj Polani, iako joj se pripisivalo istarsko podrijetlo, bila je jedna od najuglednijih u Mletcima, u rangu s obitelji Morosini, Tiepolo, Dandolo, Gradenigo, Contarini, Candiani, Badoer, Michiel i drugima.

 

Za svog mandata ustanovio je obaveznu javnu rasvjetu u gradu, učinivši Veneciju prvim gradom u Europi u tom pogledu. Prethodni dužd mu je ostavio snažnu vojsku ali u potpunosti arhitektonski i ambientalno nesređen grad, dijelom i zbog činjenice što je 1116. godine bio pogođen snažnim potresom koji je razrušio veliki broj kuća, crkvi i palača, a požari koji su nastupili potom su oštetili i samu baziliku sv. Marka. U tom smislu je prvi Polanijev zadatak bio obnoviti grad. Iz vremena njegovog mandata datira i sukob s Padovom, čiji su žitelji preusmjerili tok rijeke Brente, pa je Veneciji zaprijetilo taloženje pješčanih naslaga u gradskoj laguni, što je negativno utjecalo na proizvodnju soli. Iz ratnog okršaja koji se dogodio 1143. godine Polani je izašao kao pobjednik, a to mu je bilo prvo potezanje oružja za vrijeme njegove vladavine. Najvažniji proces koji se zbio u vrijeme vladavine Pietra Polanija je postupna preobrazba Venecije iz dukata u komunu, čime je završilo razdoblje neograničene moći vladara. Od vremena Polanija duždevi su birani iz redova protoburžujskih trgovaca i obrtnika koji su pružali otpor feudalcima (neko vrijeme je tako funkcioniralo), te su na taj način imali specifično uređenje drukčije od tada ustaljenih državica. Od tog vremena jednu od vodećih uloga ima Vijeće mudraca, koje dobiva izvršnu vlast s ciljem ograničavanja duždeve moći. No, funkcija dužda je i dalje bila doživotna, no štovanje Venecijanaca se više nije usmjeravalo isključivo na osobu i ličnost samog vladara, već na državu koju je on predstavljao, te je na taj način zapravo dužd postao „prvi među jednakima". Pietra Polanija izvori opisuju kao „vir strenuus et sapiens...fuit autem vir curialis et largus" iz čega možemo zaključiti da je bio mudar, hladne glave i nesklon uporabi sile, dok ga Pietro Stancovich opisuje kao „osobu miroljubivog karaktera". No, ipak pored okršaja s Padovancima imao je namjeru povesti vojnu na Normane, u čemu ga je spriječila smrt, upravo na jednom od brodova koji su trebali ići u ofanzivu, nakon oluje koja ih je snašla na pučini. Odnosi s Istrom se ogledaju ponajviše u činjenici da je 1143. godine imao sukob s gradićima na zapadnoj obali Istre ujedinjenim u protumletačku koaliciju, a čiji je otpor od Mlečana bio skršen.       

LIT.: Silvio Forza, Polani, Jurina i Franina, 60/1996., 30-38.
U.