Mednjan

Mednjan, zaselak sjeverozapadno od Vodnjana. Nastao je najvjerojatnije na antičkim temeljima, a u srednjovjekovnim izvorima se spominje kao Metilianum (1197), Midilanum i Medilanum (1211), Mediglanum (1303., 1446), a zatim u novom vijeku Median (1662), Medilian (1789).

U neposrednoj blizini mjesta sačuvana je jednobrodna ranoromanička crkva sv. Martina, s vrlo izraženom polukružnom apsidom, manjih dimenzija (5m×7m). U njoj su naknadno ugrađeni elementi kamenoga namještaja i ukrasa starije crkve. Postoji i pleterni ukras iz VIII. st., koji je bio ugrađen u zvonik iznad zabata pročelja. Iako je crkva napuštena vjernici je posjećuju i na improvizirani oltar stavljaju svijeće, a unutrašnjost crkve oblijepljene su slikama i porukama. Obližnja crkva sv. Germana (veličine 12,5m×21,5m), koja je danas u ruševinama, drži se romaničkom. Ima plitku izbočenu pravokutnu apsidu. Područje oko mjesta Mednjan te nešto većeg mjesta Golubovo i naselja Batvači arheološko je nalazište i zaštićeno područje. Dio južno od Mednjana prostor je brojnih maslinika a suhozidi potječu još iz rimskog razdoblja. Cjelokupni ager antičke kolonije Pula, prije dvije tisuće godina, bio je podijeljen i dat zaslužnim rimskim vojnicima koji su obrađivali tu zemlju, a zemlja se dijelila prema centurijama, odnosno kvadratnim plohama površine 710 x 710 metara. Cijelo područje je tradicionalno poljoprivrednog karaktera, dok se mještani bave i uzgojem vinove loze i maslina. Zahvaljujući sačuvanosti krajolika razvijen je izletnički, vjerski i sportski turizam.

U.

http://www.istrianet.org/istria/archeology/08_0308glasistre.htm

http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1710