Povijest penjanja u Istri

Na desnoj strani kraške barijere koja se proteže od Tršćanskog zaljeva pa do Učke, zabilježeni su počeci penjanja na istarskom poluotoku. Za razliku od ostalih istarskih stijena povijest penjanja u Veloj  Dragi bilježi svoje početke već daleke 1931., kada se legendarni tršćanski alpinist E. Comici, zajedno s partnerom Stauderijem, nakon nekoliko pokušaja, uspio popeti na sjevernu stijenu Velikog tornja. Nedugo su zatim A. Dalmartello, E. Tomšić, I. Duiz i B. Blecič savladali i preostala dva karakteristična tornja - Rukavicu i Svijeću (Garizenda).                   

 

V. Paušić je 1986. godine otvorio neke nove smjerove kao Zoo, Torpedo, Tutti frutti, nakon kojih je do danas uslijedilo oko pedesetak različitih smjerova koje su opremili riječki penjači: V. Paušić, Hrvoje Juroš i kasnije Elvir Sulić. Među prvim penjalištima u Istri ističe se Dvigrad gdje je poznati talijanski penjač Maurizio Zanolla - Manolo uredio prve smjerove. Jedan od njegovih najtežih smjerova, Malvazija 8b+, dugo je godina za ostale penjače ostao samo nedostižan san. Za uređenje i izradu najvećeg broja smjerova zaslužan je rovinjski penjač Doriano Perhat, koji je sustavno kroz devedesete godine prošlog stoljeća sa svojim prijateljima uredio dvigradsku stijenu. Tu  su i pulski penjači Enes Seferagić i  Petar Šajatović koji su dali svoj doprinos tom penjalištu. Najposjećivanije penjalište u Istri je Rovinj i njegov Zlatni Rt. To je mjesto pogodno za penjače početnike koje obiluje velikim brojem smjerova malih ocjena - njih 92 s rasponom ocjena od 4a do 7a. Kao i za dvigradske smjerove tako je uvelike i za izradu smjerova ovog penjališta zaslužan Doriano Perhat,  Enes Seferagić, Petar Šajatović i drugi. Doriano Perhat je 1995. započeo s uređivanjem smjerova u Limskom kanalu pri čemu su mu pomogli S. Jusufović iz Pule, Vladimir Paušić iz Rijeke i Claudio Sponza iz Milana. Nakon 2000. godine  uređuje se još nekoliko zanimljivih sektora i s još uvijek velikim potencijalom za izradu novih smjerova. Upravo su zahvaljujući naporu Doriana Perhata sektoru Gavranik pridodani još sektori Krugi i Horoskop, a nešto kasnije Kloštar i Šimije. Početkom novog stoljeća nastaju  nova penjališta s novom generacijom istarskih penjača koje predvodi pulski penjač Filip Šobot, koji je popeo prvi istarski 8a+ Pesimist na tada tek uređenom penjalištu Nugla, 2001. godine. Ivica Brajković, Klaudio Šćulac i Valter Milohanić uredili su smjerove u okolici Pazina i na Zarečkom krovu koji ima strop od  tridesetak metara u kojem se čovjek pretvara u šišmiša penjući smjer zvanu Vasiona 7b+. Pazinski penjač Goran Matika 2008. godine u Zarečkom krovu penje prvi istarski 8b smjer po imenu Oćo. Na tom penjalištu Matika zajedno s Gianfrancom  Dušićem uređuje veći broj novih smjerova. To je penjalište koje pruža još mnogo mogućnosti za uređenje prilično teških smjerova koji bi uz svoj bajkovit okoliš mogli  privući i svjetski poznate penjače. Pulski penjači u svom dvorištu imaju prekrasnu stijenu kamenoloma u Vinkuranu gdje provode svoje dane i ljeti i zimi, s nešto manje lakših smjerova - samo četiri ocjenom do 6a, najveći broj smjerova između 6a i 7a, te nekoliko smjerova ocjene veće od 7b+. Prve smjerove napravili su devedesetih godina prošlog stoljeća Davor Tkalčić, Enes Seferagić, Danijel i Petar Šajatović, Zagrepčanin Boris Čujić, dok su se kasnije u izradi smjerova pridružili Filip Šobot, Čedomir Čikić, Siniša Hrestak te slovenski kolege Luka Zazvonil i Franči Knez. Penjanje u Istri se širi sve više prema svojim počecima, to jest prema kraškoj barijeri iznad Roča, nedaleko od Buzeta, gdje nastaje novo i sve popularnije penjalište Kompanj kojeg je tijekom 2007. i 2008. godine uredio Austrijanac Leo Baumgartner sa svojim  kolegama. 

S. Hrestak