Simonov zaljev (slov. Simonov zaliv), arheološki lokalitet. Nalazi se u Simonovom zaljevu u Izoli, između rtova Kane i Korbata, gdje su sačuvani ostaci luksuzne rimske vile, Villae maritime s pripadajućom lukom i akvaduktom. Između XVI. i XX. st. i vila i luka su u nekoliko navrata istraživane, a pored iskapanja koja su obavljena na tom lokalitetu, kojim je objelodanjen tek mali dio vile, sprovedena su i geofizička istraživanja kojim je dokazan veoma širok opseg ovoga zdanja, kao i njegova složena planimetrija. Unutrašnjost vile sastoji se od dva rezidencijalna dijela od kojih su vidljivi samo temelji zidne strukture, dok je tlo prekriveno zaštitnim pijeskom. Dnevne sobe koje su vrlo prostrane otvaraju se prema portiku koji se nalazi na jugozapadnom dijelu rta Kane, a popločane su crno-bijelim mozaikom fine izradbe. Prostori okrenuti prema sjeveru također su popločeni mozaikom, dok ostali prostori, vjerojatno gospodarsko-proizvodnog karaktera, leže ispod nivoa mora na obali rta Korbat. Na temelju pronađenih ostataka, ponajviše opeka te terakotnog cjevovoda koji je pronađen nedaleko lokaliteta može se izvesti zaključak da je tamo funkcionirala infrastruktura razvijenog tipa. Prema nekim istraživanjima, vila je prošla nekoliko faza izgradnje. Prva zgrada na tom mjestu podignuta je u I. st. pr. Kr., dok je ono najraskošnije, finalno izdanje doživjela u I. st. Nakon toga je zdanje pretrpjelo samo sitne izmjene, da bi u IV. st. bilo napušteno. Pisani izvori o ovoj vili govore da je ona imala kulturno-gospodarsku namjenu i da je bila poznata prvenstveno po proizvodnji vina, ulja, žitarica, vune i garuma te po uzgoju i trgovini ribom i školjkama. Ulomci i drugi elementi nađeni u i oko ovog lokaliteta izloženi su u Pokrajinskom muzeju u Kopru. Iskopavanja su vodili Attilio Degrassi, Vinko Šribar, Elica Boltin Tome, Göran Gierow (Lund), Marko Stokin.