Čalić, Eduard

Čalić, Eduard, (Pula, 14. X. 1910 - Salzburg 29. VIII. 2003) pravnik, povjesničar i publicist. Živio u Marčani dok mu se obitelj nakon pripojenja Istre Italiji nije preselila u Kraljevinu SHS. Diplomu pravnika stekao u Zagrebu 1937. godine nakon čega se zaposlio u zagrebačkim Novostima, te od 1939 - 1941. bio njihov stalni dopisnik iz Berlina.

Završetak Drugog svjetskog rata dočekao je u koncentracijskom logoru Sachenhausen-Oranienburg, a potom se vratio u Pulu. Bio je suradnik Crvenog križa 1945-1946. godine, potom u Parizu novinar, komentator u svjetskim razmjerima uglednog pariškog lista „Combat", te suradnik novinske agencije „Opera Mundi". Godine 1963. u Zapadnome Berlinu obranio je doktorat. U međuvremenu je u svjetskim razmjerima postao poznati povjesničar i politolog. Najviše se bavio uzrocima Drugog svjetskog rata te njegovim razvojem i praktičnim posljedicama pangermanske, od 1930-ih godina 20. st. vladajuće nacističke ideologije u Trećem Reichu. Objavio je veliki broj knjiga od stručne i opće publicističke vrijednosti, u nekoliko izdanja i na više jezika: Univers Polaire - Islam, Suez, Petrole (Pariz, 1955), Le prophete et l'Atome (Pariz, 1956), Roald Arnundsen, der letzte Wikinger (Düsseldorf, 1959), La Chine grande puisance (Pariz, 1960), J'ai vu vivre la Siberie (Pariz, 1966), La Bulgarie pittoresque et moderne (Sofija, 1964), Himmler et son Empire, 1966 (Himmler i njegovo carstvo, 1982), Hitler ohne Maske, 1969 (Hitler bez maske,1985),  Evropska trilogija 1-3 (1993), Dijalog o nacizmu i globalizaciji (Rijeka, 1998., koautor dr. S. Kulić), Europa gledana s Balkana (2000), Od Hitlera do Bin Ladena (2002), Kritika koncepcije globalističkog revizionizma (razgovor, koautor dr. D. Plevnik, Pula, 2002), S čovječanstvom k vječnom miru (Pula, 2002).

Isticao se u društveno-znanstvenom području, te  bio jedan od osnivača Međunarodnoga komiteta za znanstveno proučavanje uzroka i posljedica Drugog svjetskog rata u Luksemburgu. Rezultat njegovog rada su brojna međunarodna priznanja, nagrade i pohvale. Tijekom života njegovao je kontakt i korespondenciju s nizom znamenitih imena poput A. Camusa, J. Cocteaua, Mao Ce Tunga, C. de Gaullea, H. Manna, J. Nehrua, J. Broza Tita i drugih. Od 1984. pa do smrti 2003. živio je u Salzburgu. Bio je i ostao najpoznatiji hrvatski povjesničar, politolog i publicist svoga vremena u inozemstvu. 

U.