Balentović, Ivo

Balentović, Ivo (Županja, 25.IV 1913 - Županja, 4 VIII 2001), prozaik, pjesnik, urednik i prevoditelj. Nakon završene srednje škole, bavio se novinarstvom i publicistikom. Između dvaju svjetskih ratova surađivao u brojnim novinama i časopisima, primjerice u Jutarnjem listu, Hergešićevu Obzoru i dr.

Početkom Drugog svjetskog rata radio je kao radijski novinar, objavljivao u Hrvatskom narodu, zatim od konca 1942. do kraja rata kao politički neangažiran slobodni novinar boravio u Bugarskoj, uglavnom u Sofiji. U jeku rata objavljivao poeziju u zajedničkoj knjizi Ranjeni galeb: pjesme šestorice, gdje se našao u društvu s književnim imenima poput Alfirevića, Alića, Krkleca, Šopa i Vlaisavljevića. Potkraj lipnja 1945. ponovno je boravio u Zagrebu. Za nove je vlasti bio nepoćudan, pa je svoj ratni životopis i djelovanje platio nepravedno teško i višestruko. Nakon čestih promjena mjesta boravka i radeći svakovrsne poslove, godine 1961. nastanio se u Umagu u kojem je živio sve do smrti. Ondje je od 1967. do 1993. izdavao vlastiti književni list Susreti. Često se potpisivao pseudonimima. Djela su mu prevedena na bjeloruski, bugarski, talijanski i češki, a sam je poeziju i prozu prevodio sa slovenskoga, makedonskog i, najviše, s bugarskoga. Bavio se i športskom publicistikom. Pisao je za djecu (uspješnica Dječak i limena truba, 1969. i 1993., u hrv. izvorniku i prijevodu na češki, dostigla je za današnje pojmove nedostižne naklade). Bio je članom Društva hrvatskih književnika od 1972., Društva hrvatskih književnih prevoditelja, Matice hrvatske itd. Od nagrada i priznanja izdvajamo: nagradu „Drago Gervais" (1972. i 1975), nagradu za cjelokupan književni opus na Danima Josipa i Ivana Kozarca (Vinkovci, 1997) te povelju „Visoka žuta žita" za trajan doprinos hrvatskoj književnosti (2000). Zastupljen je u književnim antologijama, panoramama, enciklopedijama i leksikonima. Tematski je zaokupljen slavonskim zavičajem i njegovim ljudima, ali i istarskim krajolicima i ljudima, kadikad privučen sudbinama s društvena ruba, osobenjacima i marginalcima, pripovjedački mu je postupak uglavnom tradicionalan, no znade i zanimljivo psihologizirati. Počeo je objavljivati 1936. i  za života objavio tridesetak knjiga. Izbor iz djela: Balada o rastanku (pjesme, 1969), Kronika mrtvog doma (pripovijetke, 1983), Doživljaji Martina Klina i druge priče (1985), I to je život (kratke priče, 1995), Osmijeh Zlatne doline (roman, 1996), Slom Ivana Mekog (roman, 1997), Ničiji čovjek (roman, 1998), Cirkus (roman objavljen postumno, 2007) i dr.

Lit.: Biletić, B.: Glasi književne Istre, Pula 2002.
B. D. Biletić