Arambašin Slišković, Tatjana, književnica (Pag, 12.I.1922. - Pula, 28.IV.2009.).

Potječe iz građanske obitelji, a iskon je Arambašinovih Kaštel Novi kod Splita.

Završila je Trgovačku akademiju, bila je sudionicom narodnooslobodilačkog pokreta (NOP), a od 1954. živjela je u Puli kao profesionalna spisateljica. Među prvim Istranima, Tatjana Arambašin postaje članicom Društva hrvatskih književnika 1966., a nalazimo je i među osnivačima te zaslužnim članovima njegova istarskog ogranka. Bila je i članicom Hrvatskoga P.E.N. centra, od 1986., Matice hrvatske te raznih uredništava. Osobito je bila aktivna u redakciji pulskoga časopisa Istarski mozaik tijekom šezdesetih godina XX. st.

Ova vrlo plodna spisateljica od 1964. do 2003. objavila je osam romana: Zvjezdani brojevi sitnica, Lutaoci, Balada o morskom konjicu, Ljepotica s otoka, Svakodnevice, Život uhvaćen jednom rukom, Traženja i Sama; osam svezaka pripovijesti: Priče iz ljeta 1965., Pripovijesti o Šimunu, La Piramide, Novoljetne pripovijesti, S prijateljem do zida, Moji londonski susreti, Priče putuju vlakom, Gnjavatori; te iznimno vrijednu knjigu ogleda Koliki su te voljeli, moja Pulo!, kojom je na istraživački i književno vrlo uvjerljiv način podigla trajan spomenik voljenome gradu. Tijekom književne karijere objavila je na stotine proza i ogleda u mnogim časopisima i novinama.

Sustavno je pratila likovni život Pule i Istre, surađivala u riječkome dnevniku na talijanskom jeziku La Voce del popolo i objavljivala kolumne u Glasu Istre. Prevodila je s njemačkoga, talijanskoga i slovenskog. Pojedine njezine priče prevedene su na njemački, talijanski, engleski, mađarski i esperanto.

Priredila je za tisak svezak izabranih djela zaboravljena pulskog pisca Ante Tentora i time ga nanovo afirmirala.

Dobitnica je mnogih književnih nagrada, među kojima: "Ksaver Šandor Gjalski", kao jedini istarski autor, zatim "Drago Gervais", "Dr. Mijo Mirković", nagrade "Revije" iz Osijeka i drugih priznanja.

Njezine proze odlikuje poseban smisao za detalj, opširna razrada međuljudskih, osobito muško-ženskih odnosa, zanimljiv psihološki realizam, potraga, često i bezuspješna, njezinih junaka za sretnijim, ispunjenijim životom... Zastupljena je u književnim antologijama, enciklopedijama, panoramama, leksikonima... Među rijetkim je ovdašnjim autorima čije je djelo izvedeno na daskama Istarskog narodnog kazališta.

O književnici je godine 2008. objavljen naslov Književni portret: Tatjana Arambašin, koji sadrži i dragocjenu dokumentarnu i filmsku građu, među ostalim i posljednji intervju s autoricom.

Na rodnu kuću u Pagu Matica hrvatska postavila joj je 2019. spomen-ploču.

Bila je supruga pulskoga otorinolaringologa Zlatka Sliškovića kome je posvetila roman Život uhvaćen jednom rukom.

Slike