Katušić, Ivan

Katušić, Ivan, pripovjedač, romanopisac i publicist (Omiš, 25.XII.1923 - Split, 6.XI.1985). Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1956. te 1961-69. bio zaposlen u Croatia-filmu, a od 1970. u Kinematografima Zagreb kao savjetnik za repertoar. Članom uredništva časopisa "The Bridge" (Most) bio je 1972-76.

Prozom se javio 1940. u časopisu "Omladina". Često je surađivao u dnevnom tisku i periodici. Autor je brojnih turističkih publikacija. Objavio je "Novele" (1955), roman "Kontinenti se sastaju" (1959), priče "Osinjak" (1964), putopise i feljtone "Treba putovati - ne treba živjeti" (1966)  i roman "Dalmacijo, stara Dalmacijo" (1979) o dalmatinskim Talijanima, za koji 1980. dobiva Nazorovu nagradu. Pisac je jadranske provincijske urbane kulture u nestajanju koji vješto skicira karaktere i društveno-povijesnu stvarnost. Autor je i  monografije "Vječno progonstvo Nikole Tommasea" (1975). Posmrtno mu je objavljen  modernistički pisan roman "Admiralski stijeg" (1987), u kojem kolažiranjem (pseudo)dokumentaristike i fikcije pripovijeda i o tragičnom potapanju austrougarskog bojnog broda "Viribus unitis" u puljskoj luci 1918.

 

LIT.: Boris Biletić, K.u.K. Pula - babilonska kula, u: "Istra", br. 1-2 (1989.); Branko Hećimović, "Ivan Katušić", u: Izabrana djela (Duško Roksandić, Ivan Katušić), PSHK, knj. 158. (1985.); Josip Pavičić, I Talijan i Hrvat, Monografija Ivana Katušića "Vječno progonstvo Nikole Tommasea", u: "Večernji list", 1. VII. 1975.; Šime Vučetić, "Ogledi o suvremenicima" (1988).

B. D. Biletić