Katušić, Ivan, pripovjedač, romanopisac i publicist (Omiš, 25.XII.1923. - Split, 6.XI.1985.).

U Zagrebu je 1956. diplomirao na Pravnome fakultetu te 1961.–69. bio zaposlen u Croatia-filmu, a od 1970. u Kinematografima Zagreb savjetnik za repertoar.

Često surađivao u dnevnom tisku i periodici. Članom uredništva časopisa The Bridge (Most) bio je 1972–76. Autor je mnogobrojnih turističkih publikacija. Prozom se javio 1940. u časopisu Omladina. Objavio je Novele (1955.), roman Kontinenti se sastaju (1959.), priče Osinjak (1964.), putopise i feljtone Treba putovati – ne treba živjeti (1966.) i roman o dalmatinskim Talijanima Dalmacijo, stara Dalmacijo (1979.), za koji je dobio Nazorovu nagradu za književnost za 1979. godinu.

Pisac je jadranske urbane kulture u nestajanju, koji vješto skicira karaktere i društveno-povijesnu stvarnost. Napisao je i monografiju Vječno progonstvo Nikole Tommasea (1975.). Posmrtno mu je objavljen modernistički pisan roman Admiralski stijeg (1987.), u kojem kolažiranjem (pseudo)dokumentaristike i fikcije pripovijeda i o tragičnom potapanju austrougarskog bojnoga broda Viribus Unitis u puljskoj luci 1918.