Kalac, Leonard (Antun), svećenik, pjesnik i književni kritik (Žbrlini kraj Pazina, 9.I.1882. – Novo Mesto, 20.III.1964.).

Nećak pjesnika, svećenika i preporoditelja Antuna Kalca. Nakon završetka gimnazije u Trstu 1901., pristupio slovenskoj franjevačkoj Provinciji Sv. križa u Novom Mestu, gdje je proveo i novicijat 1902.–03. Studirao je filozofiju u Gorici 1903., teologiju u Kamniku 1904., Ljubljani 1905.–07. i Gorici 1908.–10. Za svećenika zaređen 1905. Od 1907. službovao u Gorici, od 1910. u Kamniku, od 1911. u Pazinu, odakle je 1929. zbog prohrvatskoga djelovanja protjeran u Novo Mesto, gdje je, uz izbivanje u Mariboru 1930.–32, ostao do kraja života.

Pjesme i kritike započeo je objelodanjivati u zavičajnoj katoličkoj periodici prije 1914., a najplodniji je kao pjesnik bio između dvaju svjetskih ratova, objavivši dotad 90 pjesama. Rodoljubive tekstove objavljivao je i u međuraću, tijekom završna razdoblja zakašnjela preporoda u Istri, najčešće u Pučkome prijatelju i Hrvatskoj školi. Analizirajući Kalčeve teorijsko-kritičke članke Mirjana Strčić zaključuje kako je riječ o izobraženu svećeniku, čiji su dogmatski filozofski nazori komplementarni onima koje je u okviru katoličkoga pokreta na čelu s biskupom Antunom Mahnićem promicala Hrvatska straža.

Uvršten je u Antologiju hrvatskog pjesništva Istre XIX. i XX. stoljeća, 1 (Pula 1989.). Potpisivao se pseudonimom Vrlinov te šiframa k., -k. i K.