Tuđman, Franjo

Tuđman, Franjo, prvi predsjednik Republike Hrvatske, (Veliko Trgovišće, 14.V. 1922 – Zagreb, 10.XII. 1999). Studij na Višoj vojnoj akademiji završio je u Beogradu  (1955-1957). Godine 1960. unaprijeđen je u čin generala čime postaje najmlađi general u komunističkoj Jugoslaviji.

Za vrijeme svog boravka u Beogradu jedno vrijeme bio je i predsjednik vojnog sportskog društva Partizan. Godine 1961. na vlastiti zahtjev napustio je vojnu službu kako bi se posvetio znanstvenom radu. Preselio se u Zagreb gdje je osnovao Institut za historiju radničkog pokreta i ostao na njegovom čelu do 1967. godine. Godine 1963. izabran je za profesora na Fakultetu političkih znanosti Zagrebačkog sveučilišta, gdje je predavao predmet socijalistička revolucija i suvremena nacionalna povijest. Godine 1965. postao je doktor povijesnih znanosti kada je na Zagrebačkom sveučilištu obranio disertaciju Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941. 
Od 1962. do 1967. godine Tuđman je bio predsjednik Komisije za međunarodne odnose Glavnog odbora Socijalističkog saveza Hrvatske. Od 1965. do 1969. godine bio je narodni zastupnik Prosvjetno-kulturnog vijeća Sabora SR Hrvatske i predsjednik Odbora za znanstveni rad Prosvjetno-kulturnog vijeća Sabora Socijalističke Republike Hrvatske. Bio je član Upravnog odbora i Izvršnog odbora Matice hrvatske te predsjednik Komisije Matice hrvatske za hrvatsku povijest. Član Društva hrvatskih književnika postao je 1970. godine, a član Hrvatskog centra PEN-a od 1987. godine. Godine 1967. izbačen je iz komunističke stranke. Morao je napustiti Institut, uklonjen je sa Sveučilišta i umirovljen radi sprečavanja javne djelatnosti, kad mu je bilo samo 45 godina. Kada je 1972. započeo progon hrvatskih disidenata zatvoren je. Zahvaljujući intervenciji Miroslava Krleže kod Josipa Broza, izbjegao je višegodišnju robiju koja mu je bila namijenjena te je osuđen samo na dvije godine zatvora (kasnije je i ta osuda smanjena na devet mjeseci) u Lepoglavi. U prvomu političkom pogromu nakon Brozove smrti ponovno je - u veljači 1981. - osuđen na tri godine zatvora i na zabranu svakoga javnog djelovanja u razdoblju od pet godina. Sve zbog toga što je dao intervjue za švedsku i njemačku televiziju te francuski radio, u kojima je govorio o svojim povijesnim prosudbama.  Kad mu je 1987. vraćena putovnica, nakon što je 17 godina bila oduzeta, otputovao je u inozemstvo - najprije u Kanadu i Sjedinjene Države, a zatim u europske zemlje - gdje svojim predavanjima dovodi do buđenja i stvaranja hrvatskoga nacionalnog pokreta među hrvatskim iseljenicima.
Godine 1989. osnivao je Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) i postao njezinim predsjednikom. Nakon pobjede HDZ-a na prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj, u Saboru je 30. svibnja 1990. godine izabran za predsjednika Predsjedništva tada još Socijalističke Republike Hrvatske. Nakon donošenja novoga Ustava Republike Hrvatske - 22. prosinca 1990. - na neposrednim je predsjedničkim izborima u kolovozu 1992. ponovno izabran za predsjednika Republike Hrvatske. Na II. općem saboru HDZ-a (15-16. listopada 1993) ponovno je izabran za predsjednika te stranke. Na drugim neposrednim predsjedničkim izborima u lipnju 1997., Tuđman je ponovo izabran za predsjednika Republike Hrvatske. Bio je redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od prosinca 1992. i nositelj međunarodnih nagrada i priznanja.
Još se početkom 1990-ih godina stvorio  animozitet između Istrana i predsjednika Tuđmana i njegove stranke. U njegovom govoru u Pazinu tamošnjim je građanima zaprijetio: "Svi koji mi zviždite možete odseliti!" Ta izjava i niz sličnih zapečatila je odnose između predsjednika i stanovnika poluotoka. Iako je on možda to želio poručiti onima koji ugrožavaju Hrvatsku, jer je zemlja u to vrijeme bila u iznimno teškom položaju, njegove netaktične izjave su napravile kontraproduktivni učinak. Stekao se dojam kako nije priznavao povijesnu posebnost Istre, odnosno kako Istrani nisu dovoljno veliki Hrvati. Predsjednik je između brojnih posjeta Istri boravio 1993.  u Puli, te je prisustvovao otvorenju vijadukta preko limske drage, te otvorenju radova na cestama oko Buja. Dolazio je u Istru kako bi pokušao pojačati utjecaj HDZ-a u Istri, no stekao se dojam kako je više odmogao nego pomogao u toj namjeri. 
Godine 1994. odlučio je da kao svoje savjetodavno tijelo na otoku osnuje Vijeće za Istru što je izazvalo burne reakcije nekih imenovanih članova, koji su odbili tu dužnost, kao i najjače stranke u regiji, Istarskog demokratskog sabora. Tuđmana se indirektno optužilo da je tim činom pokušao uvesti u Istri svojevrsnu prinudnu upravu, za što je najjači argument bilo to da je istodobno Ministarstvo uprave stavilo van snage Statut Istarske županije, jer navodno nije u skladu s Ustavom. Osnovni je problem bio u tome da se Talijanima daju veća prava nego što predviđa Ustav na način kako ga čitaju u Zagrebu i što IDS Istru vidi kao jedinstvenu regiju bez granica prema Italiji i Sloveniji. Pritisnut problemima raskola u svojoj vladajućoj stranci, Tuđman je popustio i priznao da je pogriješio što je u to vrijeme shvaćeno kao dobar znak za razvoj hrvatske demokracije.
Franjo Tuđman često je boravio na Brijunima.

U.