Parlov, Mate

Parlov, Mate, boksač (Split, 16. XI. 1948 – Pula, 29. VII. 2008). Slavni je hrvatski boksač i olimpijski osvajač zlatnog odličja za bivšu Jugoslaviju. U profesionalnoj karijeri osvojio je 1976. godine naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji i naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u 1978. godine.

Po općoj procjeni Parlov je bio najbolji hrvatski i jugoslavenski boksač svih vremena, te je već za života proglašen najboljim hrvatskim sportašem 20. stoljeća. U amaterskoj karijeri imao je ukupno 310 mečeva uz samo 13 poraza. Tijekom svoje amaterske karijere bio je osam puta prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji (1967-1974), pet puta prvak Balkana (1971-1974), dvaput prvak Europe (1971. u Madridu, te 1973. u Beogradu) te svjetski amaterski prvak na prvom svjetskom prvenstvu održanom 1974. godine u Havani, Kuba. Osvojio je dvaput nagradu Zlatne rukavice, 1967. i 1969. Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. gdje je osvojio zlatno odličje u poluteškoj kategoriji.

  • 1968. - Olimpijske igre u Meksiku, Meksiko: četvrtfinale (srednja kategorija)
  • W-PTS Lahcen Ahidous (Mauritanija)
  • W-PTS Jan van Ispelen (Nizozemska)
  • L-PTS Chris Finnegan (Engleska) (Finnegan će osvojiti zlatno odličje)
  • 1971. - Europsko prvenstvo: zlatno odličje (poluteška kategorija)
  • 1972. - Olimpijske igre u Münchenu, Njemačka: zlatno odličje (poluteška kategorija)
  • W-KO 2 Nouredine Aman Hassan (Čad)
  • W-KO 2 Imre Toth (Mađarska)
  • W-predaja Miquel Angel Cuello (Argentina)
  • W-PTS Janusz Gortat (Poljska)
  • W-TKO 2 Gilberto Carrillo (Kuba)
  • 1973. - Europsko prvenstvo: zlatno odličje (poluteška kategorija)
  • 1974. - Svjetsko prvenstvo, Havana, Kuba: zlatno odličje (poluteška kategorija)

Parlov je započeo profesionalnu karijeru 1974. a naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji osvojio je 1976. godine. Iste se godine suočio s budućim svjetskim prvakom Matthewom Saadom Muhammadom. U njihovoj prvoj borbi, koja se zbila u Milanu, poražen je u osmoj rundi. U ponovnoj borbi s Muhammadom nakon desete runde rezultat je proglašen neriješenim. Osvojio je naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji 1978. Izgubio je naslov prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u porazom od Marvina Johnsona nokautom u desetoj rundi (Italija, 2. prosinca 1978.). Kao profesionalac imao je 29 borbi: 24 pobjede, 3 poraza i 2 neriješene borbe.
Njegov posljednji dodir s boksom bio je na Olimpijskim igrama 1984. gdje je imao ulogu jugoslavenskog trenera. Na tim su olimpijskim igrama jugoslavenski boksači postigli svoje najbolje rezultate ikada: jedno zlato, jedno srebro i dvije bronce. Po završetku aktivne boksačke karijere živio je u Fažani pokraj Pule, daleko od sporta i javnog života. Vodio je vlastiti kafić u Puli. Povremeno se pojavljivao na hrvatskoj nacionalnoj televiziji kao gost komentator tijekom borbi Željka Mavrovića i Stipe Drviša. U kasnim 1990-ima  priznao je svoju tajnu strast - čitanje poezije. Otkrio je kako je na njega jako utjecao stariji brat koji je bio profesor hrvatskog jezika. Stoga se čak prije vrlo važnih borbi psihološki pripremao za borbu čitanjem hrvatske poezije. Obožavao je vještine Dragutina Šurbeka.  Preminuo je od posljedica raka pluća. Pokopan je 31. srpnja 2008. na Gradskom groblju u Puli.
Nagrade:

  • Zlatne rukavice 1967. i 1969.
  • Hrvatski sportaš 20. stoljeća
  • Njemu u čast sportska dvorana u Puli zove se: Dom sportova «Mate Parlov»

U.