Žminj

Žminj, naselje u središnjoj Istri, 15km južno od Pazina (45°9′N; 13°55′E; 379m nadm. vis.); 722st. (2001), sjedište općine.

Smješten je na vapnenačkom brdu između Limske drage i Raške doline, na raskrižju cestovnih komunikacija prema sjeveru (Pazin), jugu (Svetvinčenat, Pula) te zap. (Kanfanar, Poreč) i ist. (Barban, Labin, Pićan) istarskoj obali. Stanovnici se bave tradicijskim i suvremenim poljodjelstvom, stočarstvom (farme), malim poduzetništvom i trgovinom. Sjedište je Čakavskog sabora. Položaj grada bio je naseljen u prapovijesti (gradina), a šire područje u rimsko doba. U ranom sr. vijeku ondje se naseljava slavensko stanovništvo, o čem svjedoči manje biritualno groblje na lokalitetu Babina brajda istočno od Žminja (sred. VIII. st.), dok su kraj crkve sv. Foške ostatci naselja i grobovi iz VIII. st. Veliko starohrvatsko groblje kraj Žminja, s 227 grobova, iz doba je nakon franačkog osvajanja Istre (840–950). Žminj se prvi put spominje 1178. u povelji pape AleksandraIII. (Zimino), a od XII. je st. u sklopu Pazinske knežije (njem. Schwing, Swingk), ali pod jurisdikcijom porečkoga biskupa. Srednjovjekovno naselje ovalnog je tlocrta, s glavnom ulicom u smjeru sjever–jug i radijalnim ulicama koje se uspinju prema kaštelu i središnjem trgu sa župnom crkvom, izvorno okruženo bedemima i branjeno kulama. Očuvana je sjeveroistočna kružna kula (XV. st.) feudalnog kaštela, u sklopu kojega se nalazila i župna crkva sv. Mihovila Arkanđela; na njezinu mjestu izgrađena je jednobrodna barokna crkva sa šest niskih bočnih kapela (1632–35; 1709–13), uklopivši i jugoistočnu gotičku kapelu (XV. st). Pročelje crkve dovršeno je 1717., blisko pročeljima crkava u Kranjskoj, urešeno kipovima svetaca u nišama. U crkvi su slike Z. Venture Bogorodica sa svecima i Prikazanje u hramu (poč. XVII. st), drveno rezbareno Poklonstvo pastira iz 1690., gotičko Raspeće (druga pol. XIV. st). U sakristiji je zbirka misnog ruha iz XVI. i XVIII.st. te liturgijskog posuđa XV–XVIII. st. Uz sjeverozap. ugao crkve nalazi se gotička kapela Sv. Trojstva (XV. st), oslikana 1471. freskama »mekoga« gotičkog stila, rad nepoznatog majstora iz alpskih krajeva. Kapelu sv. Antuna Opata izgradio je 1381. majstor Armirigus, a oslikana je freskama majstora venecijanskoga kruga (kraj XIV. st). Južno od župne crkve nalazi se javna cisterna s dva grla bunara iz druge pol. XIX. st. i renesansna palača iz XVI. st., s uzidanim reljefom sv. Ignacija Loyole i pločom s natpisom iz 1658. Sjeveroistočno od mjesta nalazi se jednobrodna crkva sv. Foške, vanjskih zidova raščlanjenih lezenama u donjem dijelu; na juž. su pročelju prozori s predromaničkim tranzenama napravljenim od ranokršćanskih ulomaka; zvonik je uklopljen u korpus crkve. Prema B. Marušiću, predromanička crkva izgrađena je poč. IX. st. na mjestu ranokršćanske, ali možda je izvorno ranokršćanska; barokizirana 1729–43.

LIT.: B. Marušić, Istra i sjevernojadranski prostor u ranom srednjem vijeku, Monografije i katalozi, Pula 1995, 4; isti, Starohrvatska nekropola u Žminju, Pula 1987; A. Šonje, Žminj i Žminjština, Žminj 1976; V. Ekl, Gotičko kiparstvo u Istri, Zagreb 1982; B. Fučić, Istarske freske, Zagreb 1963; A. Horvat, K. Prijatelj, R. Matejčić, Barok u Hrvatskoj, 1982; V. Marković, Jednobrodne crkve s parom kapela iz 17. i 18.st. u Istri, Peristil, 1992/93, 35/36; E. Gardina, Zorzi Ventura Brajković – Il manierismo in Istria intorno al 1600., Ljubljana 2003.

N. Nefat, Istarska enciklopedija

http://www.zminj.hr/
http://www.tzzminj.hr/