Zona A i Zona B bile su jedinice vojne i upravne podjele Julijske krajine (Istre, Slovenskog primorja i Posočja) 1945.–47.

Diplomatskim notama Velika Britanija i SAD 15.V.1945. zahtijevale su uspostavljanje savezničke vojne uprave na spornom teritoriju te suradnju postrojba Jugoslavenske armije (JA) sa savezničkim zapovjednikom. Jugoslavenska je vlada 17.V.1945. odgovorila da su Istru i Slovensko primorje jugoslavenske postrojbe zauzele uz velike žrtve te da pitanje Julijske krajine želi riješiti općim mirovnim sporazumom.

U trenutku kada su savezničke postrojbe započele prodirati u sporno područje, jugoslavenska je vlada 21.V.1945. prihvatila prijedlog o formiranju savezničke vojne uprave u Slovenskom primorju. Sporazumom potpisanim u Beogradu 9.VI.1945. između vlade Demokratske Federativne Jugoslavije i vlada Velike Britanije i SAD-a, teritorij Julijske krajine podijeljen je na Zonu A i Zonu B. Dio zapadno od Morganove linije (Zona A), uključujući i Pulu s užom okolicom, došao je pod savezničku vojnu upravu (Allied Military Government, AMG), a dio istočno od Morganove linije (Zona B) pod vojnu upravu Jugoslavenske armije (VUJA). Jugoslavenske su se postrojbe do 12.VI.1945. povukle iz Trsta, Pule i drugih dijelova Zone A.

Sporazumom potpisanim u Devinu 20.VI.1945. vojna su izaslanstva utvrdila pojedinosti sporazuma iz Beograda. Proglasom koji je potpisao feldmaršal Harold Alexander, zapovjednik savezničkih snaga na Sredozemlju, saveznička vojna uprava ponovno je u Zoni A uvela talijansko zakonodavstvo i upravu prema stanju prije 9.IX.1943.

Pitanje Julijske krajine jedno je od mnogih teritorijalnih problema koji su se rješavali na Pariškoj mirovnoj konferenciji. Prema ugovoru od 10.II.1947 (Pariški mirovni ugovori) ukinute su Zone A i B, osnovan je Slobodni Teritorij Trsta (STT) sa svojim zonama A i B, a Pula je pod savezničkom kontrolom ostala do 15.IX.1947.