Zemljišne knjige (gruntovne knjige, gruntovnica, tavolari), javne knjige, zbirke isprava koje sadržavaju podatke o pravnim odnosima nekretnina, i to u načelu o vlasničkom pravu i drugim stvarnim pravima koja su određena zakonom.

Svatko ima pravo uvida u zemljišne knjige, ispisivanja podataka i traženja službenih izvadaka, odnosno ispisa i prijepisa. Vode se ručno ili elektroničkom obradbom podataka (EOP-zemljišna knjiga). Sastoje se od glavne knjige i zbirke isprava. U glavnu knjigu upisuju se zemljišta pojedine katastarske općine te stvarna prava i pravne činjenice na tom zemljištu. Glavna knjiga sastoji se od zemljišnoknjižnih uložaka, s tri dijela: posjedovnice (popisni list, list A), vlastovnice (vlasnički list, list B) i teretovnice (teretni list, list C). Zbirka isprava sadržava prijepise isprava na temelju kojih su izvršeni upisi. Uz to postoje i zbirka katastarskih planova i pomoćni popisi. Za svaku glavnu knjigu vode se i popis katastarskih čestica i popis njihovih adresa, popis vlasnika i nositelja prava građenja, popis predbilježenih vlasnika te drugi pomoćni popisi određeni zakonom ili drugim propisima.

Knjižni su upisi: uknjižba, predbilježba i zabilježba. Uknjižbe i predbilježbe mogu se dopustiti samo na temelju isprava koje odgovaraju određenim zahtjevima (tabularne ili zemljišnoknjižne isprave).

Prvi začetci stvaranja zemljišnih knjiga u Istri sreću se u naredbi austrijskog ministarstva pravosuđa za osnivanje zemljišnih knjiga od 18. IV. 1853. Slijede naputak od 16. IX. 1853. o izvođenju zemljišnoknjižnih predradnji, naputak od 23. VII. 1854. o lokalizaciji, te naputak od 26. II. 1855. o sastavu i ovjeravanju zemljišnoknjižnih zapisnika. God. 1858. donesen je zemljišnoknjižni zakon, a zemljišne knjige sastavljene su na temelju zemljišnoknjižnog patenta od 23. XII. 1877. Kao podloga služili su podatci iz zemljišnoga katastra koji je nastao na temelju carske naredbe od 23. XII. 1817., kada je uveden stabilni katastar za cijelu Austriju, tako i za Istru koja je bila u njezinu sastavu.