Zbor svećenika sv. Pavla za Istru, staleško društvo istarskih svećenika utemeljeno 31.VII.1945., sa sjedištem u Pazinu.

Pravila mu je nakon početnog odbijanja prihvatio nadležni biskup tršćansko-koparski Antonio Santin (no porečko-puljski biskup Raffaele Radossi svećenicima svoje biskupije zabranio je učlanjenje), a Oblasni narodni odbor (NO) za Istru odobrio osnutak 26.II.1946. Prva mu je zadaća bila rad na pripojenju Istre matici zemlji (Hrvatskoj [i Sloveniji] u Jugoslaviji), čime se uključio u rješavanje nacionalnog pitanja u Europi nakon II. svjetskog rata, zatim ponovno otvaranje pazinskoga sjemeništa, pokretanje vjerskoga tiska za Istru i dr.

Već na prvom sastanku Zbor je prihvatio rezoluciju o priključenju Istre Hrvatskoj, koju je potpisalo 48 istarskih svećenika. Potom je Savezničkoj komisiji za razgraničenje između Italije i Jugoslavije, koju je sastavila Mirovna konferencija u Parizu i poslala u Istru (1946.), uručio preko Oblasnog NO-a spomenicu s 55 potpisa istarskih svećenika sa zahtjevom da se Istra priključi matici zemlji. Zatim je francuskom, engleskom, američkom i ruskom zastupniku mirovnoga povjerenstva izručio statistiku istarskih župa (koju je priredio Božo Milanović) s dokazima da u Istri ima 75% hrvatskih i slovenskih župa, 12% talijanskih i 13% mješovitih, te shematizam Tršćanske i koparske biskupije, kojoj je pripadao dio Istre.

Član Zbora B. Milanović bio je u izaslanstvu iz Julijske Venecije (Istre i Trsta) koje je boravilo u Parizu i Bruxellesu od svibnja do srpnja 1946. radi informiranja europske javnosti o pitanju Istre te je davao izjave za tisak, razgovarao s uglednim intelektualcima, književnicima i crkvenim dostojanstvenicima, s mnogim političarima, novinarima, urednicima francuskih i belgijskih listova (Le Monde, L’Ordre, Temps Présent, L’Aube, Libération, Paris-Soir, Quotidien i dr.). U međuvremenu je Oblasni NO za Istru izručio odboru Zbora pazinsku zgradu Đačkoga doma (koju su fašističke vlasti bile dekretom prisvojile) te je sjemenište svečano otvoreno 11.XII.1945. Preko Oblasnog NO-a svećenici su dobivali i privremenu malu mjesečnu plaću. Milanović je od Josipa Broza - Tita dobio i materijalnu pomoć za obnovu zgrade i dr., a od hrvatske vlade dopuštenje da pokrene vjersko glasilo, te je prvi broj dvotjednika Gore srca izišao 1.IV.1946. u Trstu (urednik B. Milanović). Uskoro je list izlazio u Rijeci i povećao nakladu.

No, političko se ozračje u tadanjoj Jugoslaviji promijenilo, počeli su progoni vjernika i svećenika, ubijen je Miroslav Bulešić, drugi su uhićeni, neki su pobjegli u Trst, a 28.VIII.1947. vojna je uprava Jugoslavenske armije za novooslobođeni teritorij (VUJA) u Opatiji raspustila Zbor i njegov imutak prepustila Oblasnom NO-u. Milanović je nakon jedne zapljene lista i drugih smetnji oko tiska prenio njegovo uredništvo 1.X.1947. u Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu.