Krnica

Krnica, naselje 9 km sjeveroistočno od općinskoga središta Marčane (44°58′N; 14°2′E; 195 m nadm. vis.); 296 st. (2001). Nalazi se na visoravni iznad Krničke luke, na županijskoj cesti Šišan–Kavran–Rakalj, odnosno na odvojku županijske prometnice za Prodol, koji je na državnoj cesti Pula–Barban (D 21).

Stanovnici se bave poljodjelstvom (vinova loza, žitarice, povrće), ribarstvom i tercijarnim djelatnostima. Arheološki nalazi svjedoče o nastanjenosti u prapovijesno i rimsko doba, a u povijesnim se izvorima spominje u XIII. st. Nakon toga selo je zbog ratova i kuge bilo napušteno, a ponovno je naseljeno 1520. izbjeglicama pred Osmanlijama iz Dalmacije, pod vodstvom svećenika Ivana Buršića. Nakon ponovne epidemije potkraj XVI. st. došla je nova skupina izbjeglica. Selo je civilno i crkveno pripadalo mutvoranskom kaštelu, odnosno župi, a u Krničkoj luci imalo je izlaz na more. U prvoj polovici XX. st. postala je jednim od važnijih naselja vodnjanske općine, jer je imala dobru luku za izvoz i uvoz robe. Župna crkva sv. Roka izgrađena je 1631., a dograđena 1774. u rustičnom baroknom slogu. U crkvi su dvije oltarne pale Venerija Trevisana. U Krnici su još dvije male crkvice, sv. Josipa (s još jednom slikom V. Trevisana) i sv. Valentina.

R. Matijašić, Istarska enciklopedija

Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE