Zara, Antonio, biskup, filozof (Akvileja, 1574. – Pićan, 30.XII.1621.).

Godine 1595.–98. studirao je filozofiju na isusovačkome sveučilištu u Gradcu (Graz), gdje mu je bio profesorom i Peter Pazmany, potonji nadbiskup Ostrogona i kardinal. Zahvaljujući bliskom prijateljstvu s nadvojvodom Ferdinandom, od rane mladosti imenovan je biskupom Pićna, što je papa Klement VIII. potvrdio 1601.

Dopisivao se i s nadvojvodinom majkom Marijom. Objavio je 1598. tezu iz metafizike Theses philosophicae de vario ac multiplici ente philosophico. Svoje životno djelo, filozofsku enciklopediju Anatomia ingeniorum et scientiarum sectionibus quattuor comprehensa (1615.), pisao je u Pićnu koristeći se poglavito literaturom iz vlastite mu pićanske knjižnice. Anatomijom se predstavio kao prvi talijanski mislilac koji se odmaknuo od skolastičke filozofije.

Sudjelovao je u Uskočkom ratu (1615.–18.).

U razdoblju 1608.–13. proširio je pićansku katedralu Blažene Djevice Marije i posvetio ju Marijinu Navještenju. Preuredio je biskupsku rezidenciju te obnovio ulazna gradska vrata (1613.) što potječu iz XV. st. Beneficij Gologorice pripao mu je zajedno s pazinskom prepoziturom, koju je dobio suprotno kanonskim propisima. Svetoj Stolici poslao je tri izvješća o stanju u biskupiji (1606., 1614., 1620). Zaslužan je za širenje ideja Tridentskoga sabora.

Pokopan je u pićanskoj katedrali, gdje mu je postavljena nadgrobna ploča.