Kožljak, ruševine kaštela, (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimila Jasna Orlić)

Kožljak

Kȍžljak (i Kȏžljak; tal. Cosliacco), naselje smješteno na zapadnim padinama Učke uz Čepićko polje (45°10′N; 14°11′E; 64 m nadmorske visine); 160 stanovnika (2021.), općina Kršan.

Nalazi se na lokalnoj cesti ŠušnjevicaVozilići. Stanovništvo se bavi poljodjelstvom i stočarstvom, a do isušivanja Čepićkoga jezera bavilo se i ribarstvom. Naselje se sastoji od dvaju dijelova, srednjovjekovnog kaštela i novoga naselja nastaloga u blizini.

Stanovnik je Kožljȃnac i Kožljȏn, stanovnica Kožljȃnka i Kožljȏnka, a pridjev kožljȏnski.

Kaštel je smješten na strmoj litici (184 m nadmorske visine) nad Čepićkim poljem (nekadašnjim Čepićkim jezerom), uz stari put koji je povezivao Istru s Liburnijom. Podignut je najkasnije u XI. st. na mjestu nekadašnje prapovijesne gradine, a prvi se put spominje u doba akvilejskih patrijarha 1102. pod imenom castrum Iosilach; poznat je i pod nazivima Gosilach, Wachsenstein (od XIII. st.) te Kožlak (u Istarskom razvodu). Pripadao je austrijskom dijelu Istre, a nalazio se na samoj granici austrijske i mletačke Istre (o čemu svjedoči toponim Kunfin).

Najpoznatiji srednjovjekovni vlasnici Kožljaka bile su obitelji Nikolić i Mojsijević, a novovjekovni Barbo i Auersperg. Najveći je opseg Kožljačka gospoštija poprimila za vrijeme vladanja senjske obitelji Mojsijević, kada je kožljački teritorij na Učki dodirivao granice Veprinačke komune, dolinom se širio od Plominskoga do Boljunskoga polja, a obuhvaćao je Brdo, Grobnik, Posrt, Letaj, Šušnjevicu i Novu Vas.

Kaštel se sastojao od stambenih i gospodarskih zgrada te manjega suburbija; bio je opasan obrambenim zidinama i kulom. Nakon Uskočkoga rata, kroz XVII. st. zapušten je i konačno napušten. Unutar zidina nalazi se župna crkva sv. Hadrijana, prvotno jednobrodno romaničko zdanje prošireno 1834. Izvan zidina, na groblju, nalaze se još dvije kapele: kapela sv. Jurja četverokutnog tlocrta s preslicom na dvama lukovima (u crkvi je ploča s glagoljskim natpisom iz 1590.) te kapela Sv. križa, nastala baroknom dogradnjom prezbiterija na srednjovjekovnu lađu.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Camillo De Franceschi, „I castelli della Val d’Arsa“, Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, XIV, 1898., 357-393; Branko Fučić, „Izvještaj o putu po Istri (Labinski kotar i Kras)“, Ljetopis JAZU, 57, 1953., 67-140; isti, „Gospodin v Kožlaki“, Bulletin JAZU, VIII, 1, 1960., 33-44; Herman Stemberger, Labinska povijesna kronika. Povijesne skice Kožljaka – Čepića – Kršana – Šumbera, ur. Tullio Vorano, Labin 1983., 75-77.

Slučajna natuknica

Vila Petinelli