Kostel

Kostel (Pietra Pelosa, Petrepiloza, Kosmati Kostel), ruševine srednjovj. kaštela zapadno od Buzeta, smještene na 119m nadm. vis. Zahvaljujući izvanrednom položaju iznad doline Bračane, mjesto je bilo nastanjeno već u prapov. doba.

Terase gradinskoga naselja prepoznatljive su samo na sjev. strani, svi arhit. tragovi prapov. naselja nestali su s gradnjom kaštela. Nastanjenost mjesta tijekom brončanoga i željeznoga doba potvrđuju nalazi ulomaka keramike te nalaz ostave željeznoga oružja datiran oko 600. pr. Kr. U antici se ondje nalazila rim. utvrda, a iz istoga su razdoblja i nalazi žarnih grobova s prilozima na okolnim poljima. U pisanim izvorima K. se prvi put spominje u X.st. pod nazivom Ruin (ruševina), kada ga je patrijarh Rodoald poklonio porečkoj crkvi. Obnovljen je 1285. pod vlašću akvilejskoga patrijarha (1208–1420), a nakon toga je pod upravom Venecije. Castrum Petraepillosae dukalom je 1440. dodijeljen Nicoli Gravisiju iz Pirana u »vječni feud«, koji se sastojao od 12 sela. Kaštel je izgorio na početku XVII.st. i, premda nije obnavljan, život se u njemu nastavio do kraja XVIII.st. Gl. ulaz nalazio se na zap. strani, a vodio je prema gl. kuli, koja je djelomično imala i stambenu namjenu. Kulu su štitila dva obrambena zida oblikujući dva dvorišta sa zap. i sjev. strane. Dvorišta su bila povezana drugim ulazom uz sjev. ugao kule. Dalje u smjeru istoka prolazom kroz treća vrata dolazilo se do crkvice sv. Marije Magdalene. U sklopu kaštela nalazila se gl. zgrada za stanovanje, koja je stubištem bila povezana s vanjskim dvorištem. Kaštel su stalno nastanjivali uglavnom vojnici, a povremeno i plemstvo, te je za njihove vjerske potrebe tijekom XII. ili poč. XIII.st. podignuta crkva sv. Marije Magdalene. Ostalo stanovništvo podno utvrde koristilo se obližnjom crkvom sv. Antuna Opata. Crkva sv. Marije Magdalene nepravilna je četvrtasta tlocrta, s upisanom četvrtastom apsidom, natkrivenom bačvastim svodom. Na pročelju, u osi gl. ulaza podignuta je visoka preslica s jednim zvonom. Od crkv. namještaja očuvane su samo zidane klupice. Pri posljednjim istraživanjima 1995. pronađeni su malobrojni ulomci fresaka, a među njima i nekoliko s ostatcima glagoljskih i lat. grafita. Ostatci fresaka datirani su u drugu pol. XV.st. Prestankom života unutar kaštela prestaje i funkcija crkve: posljednja služba u njoj održana je 1793.

LIT.: K. Mihovilić, Nalazi prahistorijskih ostava na području Istre, Arheološki vestnik, 1991, 42; L. Foscan, I castelli medioevali dell’Istria, Trieste 1992; D. Darovec, Kostel–Petrapiloza, Pazin–Buzet 1996; K. Mihovilić, Arheološko istraživanje crkve Sv. Marije Magdalene u Petrapilosi, Buzetski zbornik, 2000, 26.
M. Barada