Kostanjica

Kostanjica (tal. Castagna, ponekad Kostanjevica), naselje kraj Završja u sjev. Istri (45°22′N; 13°46′E; 138m nadm. vis.); 51st. (2001); općina Grožnjan. Na padinama je sjev. obale rijeke Mirne, iznad Ponteportona, gl. cestovnoga prijelaza preko Mirne.

Poslije II. svj. rata napustili su ga gotovo svi stanovnici. Malobrojno preostalo stanovništvo ugl. se bavi poljodjelstvom, vinogradarstvom i vinarstvom. Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (gradine), antici (nalazi rim. natpisa) i ranom sr. vijeku. Prvi se put u pisanim pov. vrelima spominje 1102. kao Villa de Castan na popisu dobara koje Ulrich II. daruje akvilejskim patrijarsima. Nakon uprave Devinske gospode i grofova Goričkih dolazi pod vlast Habsburgovaca, a Veneciji pripada od 1521. Zajedno sa Završjem i Barčeneglom (više ne postoji), Kostanjicu je na dražbi 1530. kupio G. Contarini, u čijem je posjedu ostala do XVIII. st. Kostanjica je u mlet. sustavu obrane bila dopuna obrane Završja; ostatak njezinih zidina vidljiv je na juž. strani naselja. Na ulazu u naselje nalazi se trg sa župnom crkvom, pregrađenom gradskom lođom i zvonikom. Kuće potječu ugl. iz XVIII. i XIX. st. Župna crkva sv. Petra i Pavla jednobrodna je gotička crkva; 1747–70. prizidan joj je par nejednakih bočnih kapela na ist. dijelu te promijenjen oblik svetišta, koji je nadsvođen kupolastim svodom. Gl. oltar i zvonik iz XVIII. su st.; u pročelje svetišta ugrađene su dvije kamene glave. Grobljanska crkva posvećana sv. Stjepanu u lit. je datirana u XII. st., ali znatnije je pregrađena u XIX. st.

LIT.: L. Foscan, I castelli medioevali dell’Istria, Trieste 1992; A. Alisi, Istria: città minori, Trieste 1997; V. Marković, Crkve 17. i 18. stoljeća u Istri – tipologija i stil, Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti, Zagreb 2004.
S. Mustač, Istarska enciklopedija