Vrh

Vrh, naselje u središnjoj Istri, 6km jugozapadno od upravnog središta grada Buzeta (45°22′N; 13°56′E; 396m nadm. vis.); 117st. (2001).

Smješten je na dominantnom položaju u brdima između rijeka Mirne i Butonige, kraj županijske ceste koja ga povezuje s Buzetom. Gospodarska mu je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo i stočarstvo. Povoljne klimatske prilike omogućuju obilan prinos vinograda i maslinika. Kaštel V. prvi se put spominje u pisanim izvorima 1195. Bio je dio feud. posjeda sa središtem u Sovinjaku pripadao je akvilejskim patrijarsima, zatim Pazinskoj knežiji (u urbaru 1498. naziva se Perg), a od 1508. Veneciji. Na području Vrha u XVI.st. postojala je velika šuma hrasta, jasena i kestena. Nema prepoznatljivih tragova kaštela, već naselje ostavlja dojam ruralne aglomeracije koja je bila opasana bedemima. U mlet. doba bio je podčinjen Sovinjaku. Kao župa navodi se od 1231. Župna crkva Uznesenja Marijina nalazi se na rubu naselja: izgrađena u XIV.st., bila je obnovljena 1518. i ponovno 1927. U njoj je 1948. B. Fučić otkrio kamenu gotičku figuralno ukrašenu kustodiju kipara Benka iz Sočerge, s glagoljskim natpisom iz 1463., te škropionicu s glagoljskom datacijom iz 1552. Zvonik odvojen od crkve izgrađen je 1904 (vis. 32m). Ispod naselja nalazi se kapela sv. Antuna opata, podignuta 1894. na mjestu prijašnje. U obližnjoj (3km jugoistočno) Marčenegli (spominje se od 1365) postojao je i pavlinski samostan.

LIT.: K. Horvat-Levaj, Gradovi-utvrde sjeveroistočne Istre. Građevni razvoj i problemi revitalizacije, Buzetski zbornik, Pazin 1988, 12.

U.

http://www.vrh.hr/