Konjogojstvo, uzgoj konja (lat. Equus).

U Istri su konji služili pretežno u cestovnoj kolskoj vuči i u šumskim radovima pri izvlačenju trupaca, a vrlo rijetko u neposrednoj obradi zemlje. Glavna su im staništa bili Ćićarija te naselja zapadnih obronaka Učke, sve do Čepićkoga jezera i Raše. O njihovu uzgoju, osim rijetkih iznimaka, nema podataka. Potrebna su se grla dopremala iz hrvatse unutrašnjosti i iz Slovenije, bilo neposrednom kupnjom, bilo na stočnim sajmovima.

Prema statističkom Prikazu o stočarstvu Istarskoga okružja (Beč 1859.), u Istri su 31.X.1857. popisana 22 pastuha, 943 kobile, 1.402 konja i 187 ždrijebaca do 3 godine starosti, tj. ukupno 2.554 grla (prema istom je popisu bilo 6.385 magaradi, mazga i mula). U razdoblju upravne podjele Istre na kapetanate od 1869. do 1910. prosječno je godišnje registrirano 512 konja svih kategorija (u istom je razdoblju registrirano 3.250 magaradi, mazga i mula).

Od 1980-ih, poticanjem turizma razvija se i konjički sport kao jedna od turističkih ponuda. U nekoliko staja, suvremeno opremljenih otvorenim jahalištem, oborom i potrebnom opremom smješteno je tristotinjak grla. Nešto su veće staje Katoro i Goli Vrh kraj Umaga, Loborika kraj Pule te Val De Lesso kraj Rovinja, koja se bavi i uzgojem (uz farmu koza Miroslava i Jute Haber).

Osposobljeni treneri vode škole početničkoga, preponskoga i terenskoga jahanja. Održano je i nekoliko međunarodnih natjecanja u preskakivanju prepona. U Barbanu se jednom godišnje održava trka na prstenac, koja ima višestoljetnu tradiciju.