Klasicističko graditeljstvo

Klasicističko graditeljstvo, graditeljstvo što se u Europi razvijalo između 1760. i 1830., često zvano neoklasicizam ili neopaladijanizam. Obilježavaju ga klasični helenistički ideal ljepote, čistoća i red izražen putem estetskih načela klasične forme umjesto kasnobaroknim dinamizmom.

Zbog spleta gospodarskih (recesija) i društvenih okolnosti (nepostojanje sloja industrijalaca i trgovaca) klasičističko graditeljstvo u Istri nije ostavilo dubljeg traga ni znamenitijih realizacija. Ipak nekoliko građevina iz tog doba predstavlja važna ostvarenja neoklasicističkog izraza: palača Polesini u Sv. Ivanu od Šterne (kraj XVIII. st.), vjerojatno po Palladijevu nacrtu i palača Grisoni u Dajli (oko 1800), osnovna škola u Bujama, župna crkva u Višnjanu (1830). U župnim crkvama u Grožnjanu (1770) i Humu (1802) nalazimo elemente klasicističkog oblikovanja.

LIT.: R. Matejčić, Le caratteristiche fondamentali dell’architettura dell’Istria nei secoli XVII e XVIII, Atti CRS 1979–80, 10; K. Horvat, Hum – razvoj grada, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 10, Zagreb 1986.
B. Nefat, istarska enciklopedija
Posljednja promjena. 1. 2. 2005., IE