Jugolira (također B-lira, lira titina, lira barchetta ili barchetta), uobičajeni naziv novčane jedinice (jugoslavenska lira »B«), koja je bila u optjecaju 1945.–47. na području Zone B Julijske Venecije pod vojnom upravom Jugoslavenske armije.

Izdavala ju je Gospodarska banka za Rijeku, Istru i Slovensko primorje, koja je počela poslovati 17.IX.1945. sa sjedištem u Rijeci. Vojna je uprava 18.X.1945. objavila odluku o uspostavi nove valute, koja je imala isti tečaj kao ukinuta talijanska lira. U objema zonama Julijske Venecije u optjecaju su bile i lire (zvane metropolitanske ili metrolire) koje je izdavala Banca d’Italia. Jugolira je postojala samo u obliku novčanica s vrijednostima: 1, 5, 10, 20, 50, 100, 500 i 1000 lira. Tiskala se u Zagrebu i Ljubljani. Natpisi na novčanicama bili su na hrvatskom, slovenskom i talijanskom jeziku.

Nakon stupanja na snagu Pariškoga mirovnog ugovora, Narodna banka Jugoslavije preuzela je 1947. Gospodarsku banku za Rijeku, Istru i Slovensko primorje, koja je potom iste godine ukinuta prestavši izdavati jugoliru. Na području tada priključenom Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji taj je novac povučen iz optjecaja 17.–20.IX.1947. i zamijenjen dinarom (po tečaju 100 lira »B«=30dinara); u Rijeci je povučen već 28.–30.XII.1946., a na području Zone B STT vrijedio je do 5.VII.1949.