Jelušić, Ernest, učitelj, preporoditelj i pjesnik (Kastav, 24.X.1863. – Zagreb, 13.III.1910.).

Poslije osnovne škole u Kastvu i gimnazije u Rijeci, završio je učiteljsku školu u Kopru.

Radio je u Lipi (1884.–90.) i Pazinu (1890.–99.), gdje je osim rada u školi organizirao kulturno-prosvjetnu djelatnost (čitaonicu, pjevački zbor i tamburaški orkestar). Bio je prvi predsjednik hrvatsko-slovenskog učiteljskoga društva Narodna prosvjeta sa sjedištem u Pazinu (1897.), a poslije je bio i prvi urednik istoimenoga glasila društva (1906.). Nakon umirovljenja radio je kao nadučitelj u pučkoj školi Družbe sv. Ćirila i Metoda u Puli.

Književnički rad ograničen mu je na prigodne pjesme, koje objavljuje u Narodnoj prosvjeti, Našoj slogi i drugim hrvatskim preporodnim glasilima. U preporoditeljskoj maniri oblikuje stihove posvećene Istri (Istarske elegije, Istarske legende), pojedincima (npr. Jurju Dobrili, Matku Mandiću, Vinku Rubeši), ali i programatske osnove (U osvit!, Na odlasku, Jeka).