Jadransko more

Jadransko more (Jadran), dio Sredozemnoga mora između Dinarida i Apeninskoga poluotoka. Pruža se u smjeru sjeverozapad–jugoistok, gdje se kroz Otrantska vrata spaja s Jonskim morem. Površina mu iznosi 138595km2, duljina 783km, prosječna širina 248,3km, a prosječna dubina 173m.

Ime je dobilo po Adriji, trgovačkoj naseobini u padanskoj delti, u kojoj su od VI.st. pr.Kr. djelovali grčki, etruščanski i venetski trgovci. U grčkim se vrelima naziva Ἰόνιοϛ κόλποϛ (Jonski zaljev), Ἀδριατικόϛ κόλποϛ (Jadranski zaljev) i Ἀδριατικηˋ ϑάλλαττα (Jadransko more), a u rimskima Hadriaticum mare (Jadransko more), te Mare Superum (Gornje more).

Područje sjev. Jadrana, iznad spojnice Pesaro (Italija) − otok Unije (Hrvatska), površine 19000km2, najsjevernija je regija Sredozemnoga mora te najplići dio kontinentalnoga šelfa. Prosječna mu je dubina 35m, a najplići je Tršćanski zaljev (25 m). Prima oko 80% ukupnoga slatkovodnoga nanosa u Jadransko more, od toga 60% otpada na rijeku Pad, jednu od najvećih na Sredozemlju. Sjev. Jadran potopljeni je dio Padske nizine. Morska se razina (oko 100m) podigla nakon pleistocena zbog otapanja leda i tada su obale uglavnom dobile današnje obrise: veliku razvedenost Istre i Kvarnera (s nekoliko velikih otoka) i nizinska obilježja obale od Monfalconea prema zapadu i jugu.

Oceanografske značajke Jadranskoga mora ovise o utjecaju atmosfere i kopnenih voda na more te o međudjelovanju Jadrana i Jonskoga mora. Slanost je u sjev. Jadranu manja (35‰) nego u njegovu južnome dijelu (38‰) zbog dotoka slatke vode mnogih alpskih rijeka i rijeke Pad. Kolebanja slanosti ovise i o vremenskim promjenama: godišnjima (zbog kojih je ljeti slanost manja), međugodišnjima (zbog izmjene vodenih masa između Jadrana i ist. dijela Sredozemnoga mora) i dugogodišnjima (očituje se u blagom porastu slanosti tijekom posljednjih nekoliko desetljeća). Temperatura mora ponajviše ovisi o površinskome protoku topline, koji dovodi do zagrijavanja Jadrana u toplome dijelu godine i do njegova hlađenja u hladnome dijelu godine. Zimi je površinska temperatura sjev. Jadrana manja od 8°C (zabilježena je i temperatura oko 4°C), dok je na juž. Jadranu oko 13°C. Ljetna je površinska temperatura izjednačenija i kreće se između 24 i 25°C (najviša i do 28°C). Voda u najdubljim slojevima Jadrana gotovo je uvijek toplija od 11–12°C. Gl. je značajka toplinskoga utjecaja mora na sjev. Jadranu u njegovu predavanju topline atmosferi, čime pridonosi porastu temperature zraka u hladnijem dijelu godine. Morske struje u Jadranu kreću se u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu: ist. obalom prema sjeveru, a zapadnom prema jugu, uz postojanje nekoliko poprečnih tokova. Brzine tih struja nisu velike, između 10 i 20cm/s. Do odstupanja u strujanju mora dolazi u različitim godišnjim dobima zbog promjena temperature i slanosti te zbog utjecaja vjetrova. Morske mijene očituju se u kolebanju razine mora, s poludnevnim i dnevnim periodama. Poludnevni plimni val ponaša se slično strujama, napredujući u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu; njegova amplituda najveća je na sjev. Jadranu (26cm). Dnevni plimni val nastupa gotovo istodobno u cijelome Jadranu, a amplituda mu je također najveća na njegovu sjev. dijelu (18cm). Osim morskih mijena, na kolebanje razine mora utječu atmosferske prilike, primjerice, duboka ciklona, koja dovodi do porasta razine mora i do 1m, uzrokuje poplavljivanje Venecije i njezine lagune.

Premda je zbog male količine hranjivih soli u vodi J. m. slabo produktivno, njegov se sjev. dio, zbog različitih specifičnih utjecaja, smatra jednim od najproduktivnijih područja u Sredozemnome moru. Prema grubim procjenama, u Jadranu živi 6000–7000 biljnih i životinjskih vrsta, od kojih su mnoge nedovoljno istražene (fauna; flora). Gospodarski se najviše iskorištava područje sjev. Jadrana, koje kao gl. ribolovno područje daje oko 60% ukupnog ulova u Jadranu. Najvažniji je lov na malu plavu ribu (srdela, papalina, skuša i dr.). Cijeli sjev. Jadran područje je dubinskoga ribolova povlačnim mrežama (koće), iako lovine iznose tek trećinu prosječnog ulova u mnogim svj. morima. Gospodarski su važne i školjke, napose u uzgajalištima (marikultura). Podmorje sjev. Jadrana bogato je ležištima nafte i prirodnoga plina, koji se počinju iskorištavati.

R. Matijašić, T. Đakovac