Arheološki muzej Istre (AMI), specijalizirana muzejska ustanova, osnovana 3.VIII.1902. u Puli kao Gradski muzej (Museo Civico), koja je 6.X.1930. postala Kraljevskim muzejom (Regio Museo dellʼIstria), a od 15.IX.1947. djeluje kao Arheološki muzej Istre.

Tijekom cijeloga XIX. st. bilo je pokušaja osnivanja muzeja u Puli, ali pokušaj nije odmakao dalje od zbirke kamenih spomenika u Augustovu hramu (poslije u Areni). Ideja je ostvarena kad su započela arheološka istraživanja u Nezakciju kraj Valture, kojima su dobavljene goleme količine sitne arheološke građe. Tada je za Muzej namijenjena zgrada na Usponu sv. Stjepana, a za prvoga ravnatelja imenovan je Bernardo Schiavuzzi (1902.–05.). Naslijedili su ga Alberto Puschi, Umberto Dusatti i Giorgio Edmondo Pons, pa ponovno Schiavuzzi (1917.–29.). Tijekom 1920-ih pripremalo se osnivanje novoga državnog arheološkog muzeja, te se tražio i novi smještaj. U listopadu 1930. svečano je otvorena nova izložba u zgradi bivše njemačke gimnazije iza Dvojnih vrata, a dužnost v. d. ravnatelja preuzela je Bruna Forlati Tamaro, nakratko Camillo De Franceschi, te Mario Mirabella Roberti (1935.–47.). Po odlasku anglo-američke vojne uprave, Muzej je preuzeo Boris Baćić, reorganizirao ga i sa suradnicima postavio temelje suvremene muzeološke i arheološke ustanove. Ravnatelji su nakon Baćića bili Branko Marušić (1967.–78.), Vesna Girardi-Jurkić (1979.–91.), Robert Matijašić (1991.–94.), Željko Ujčić (1996.–2001.), Kristina Mihovilić (1995. i 2002.-06.), Kristina Džin (2006.-08.), te Darko Komšo (2009.-).

Zasnovan na građi iz Nezakcija, Muzej je do 1930-ih pretežno pokrivao pulsko područje i do rata uglavnom stagnirao. Nakon Drugog svjetskog rata iz Muzeja je odnesena dokumentacija, arhivske i inventarne knjige te fotodokumentacija, a u zgradi su ostali tek kameni spomenici u lapidariju i namještaj. Međudržavni pregovori o povratu arheoloških predmeta iz Italije završili su tek 15.IX.1961., kada je u Rimu potpisan Sporazum o reguliranju restitucije kulturnih dobara, a naredne ga je godine potvrdila tadašnja vlada. Ipak, dio predmeta nikad nije vraćen, niti im se zna sudbina, jednako kao ni dokumentaciji.

U poraću je Muzej znatno pojačao aktivnost. Prije svega, prikupljena je golema dokumentacijska građa o topografiji cijele Istre. Istraživanja su isprva bila skromna opsega, a s valom turističke izgradnje pojačan je i intenzitet zaštitnih arheoloških istraživanja u primorskome pojasu (Červar, Sorna, Katoro). Osobitu brigu Muzej je posvetio spomenicima i lokalitetima na Brijunima (Brioni). U prapovijesnoj, antičkoj i srednjovjekovnoj arheologiji Istre izmjenjivala su se intenzivnija terenska istraživanja s razdobljima kabinetske obradbe rezultata, iza kojih je slijedila prezentacija u obliku izložbi. Stalni postav otvoren je početkom 1970-ih, a 1990-ih djelomice je osuvremenjen. Djelatnici Muzeja sudjelovali su i u osmišljavanju, kreiranju i postavljanju stalnih izložbi i zbirki u drugim istarskim muzejima i lapidarijima, pogotovo tijekom 1950-ih i 1960-ih.

Danas Arheološki muzej Istre, kojemu status osnivača ima Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, djeluje na prostoru Istarske i Primorsko-goranske županije. U arheološkom odjelu ustanove nalaze se prapovijesna, antička, srednjovjekovna i novovjekovna zbirka te zbirka podvodne arheologije, a numizmatička je zbirka u osnivanju. Muzej čuva više od 125.000 predmeta te obrađuje, dokumentira i izlaže arheološku građu s područja Istre, glavnina koje je iz Pule i njezine okolice. Sadrži i edukacijski, knjižnični, dokumentacijski i restauratorski odjel. Samostalno i u suradnji s drugim istarskim muzejima (Koordinacija istarskih muzeja) priređuje i povremene tematske izložbe, koje razmjenjuje s drugim muzejima u Hrvatskoj i inozemstvu.

U suradnji s pulskim Konzervatorskim odjelom Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, ustanova skrbi o Areni (u kojoj je 1997. otvorena Galerija Amfiteatar za potrebe tematskih i gostujućih izložbi) i arheološkom parku u Nezakciju, a također skrbi o Augustovom hramu, kapeli bazilike sv. Marije Formoze, antičkim gradskim vratima i bedemima te rekonstruiranom Malom rimskom kazalištu koje se nalazi iza zgrade Muzeja. Zapuštena pulska crkva Svetih Srdaca Isusova i Marijina temeljito je obnovljena te 2011. otvorena kao Muzejsko-galerijski prostor Sveta Srca. Radi temeljite obnove, muzejska je zgrada zatvorena 2013., građevinski radovi su trajali od 2017. do 2022. i u tijeku je izrada novog stalnog postava.

Muzej objavljuje znanstveni časopis Histria archaeologica (od 1970.), seriju Katalozi Arheološkog muzeja Istre (kojom se od 1979. redovito prati svaka izložba AMI-ja, a do 2023. je izdano 88 brojeva u 89 svezaka), monografski niz knjiga Monografije i katalozi (od 1985., 37 brojeva do 2023.) i povremene publikacije.

Slike