Venier

Venier, mlet. plemićka obitelj koja se prvi put spominje u XI. st. Dugo je vremena gospodarila grč. otocima Kiterom (mlet. Cerigo) i Farom, te dalm. kaštelom Gornjim Zemunikom, a jedno je vrijeme držala i kaštel Sanguinetto kraj Verone.

Iz te su obitelji bili ugledni mlet. dužnosnici: tri dužda, 18 prokuratora Sv. Marka, više generalnih zapovjednika i književnika. Među znamenitijima bili su: Antonio (umro 1400), dužd od 1382., proširio je mlet. vlast na Krf i na neke egejske otoke; Francesco (1490–1556), dužd od 1554; Sebastiano, dužd i zapovjednik flote; Lorenzo, Sebastianov nećak, bio je sudionikom bitke kraj Lepanta; potom se kao zapovjednik flote borio protiv napuljskoga vicekralja vojvode Ossune tijekom španjolskih pokušaja da uđu u Jadransko more i pomognu Austrijancima, koji su podupirali uskoke. Za te je zasluge 30.V.1618. izabran za prokuratora Sv. Marka. Tijekom Uskočkoga rata vodio je mlet. vojsku u uzaludnom pokušaju da osvoji Mošćenice. Znameniti su književnici iz XVI. st. bila braća Domenico (1517–82), na čiji je poticaj 1558. osnovana Accademia Veneziana, i Lorenzo (XVI. st.), te Lorenzovi sinovi Luigi, Maffio (nadbiskup Krfa) i Marco. Za istar. su povijest važni: Cristoforo (XVII. st.), kapetan kojemu su uskoci odrubili glavu; Giovanni (XVI. st.), kaštelan utvrde Završje; Girolamo (XVI. st.), koji je tijekom mletačko-austr. rata 1508. nakratko bio pićanskim kaštelanom; Giusto (XV. st.), puljski podestat; Marino V. (XIV. st.), sudionik neuspjele opsade kaštela Kožljaka. U puljskim matičnim knjigama spominju se: Francesco (XVII. st.), pretorski kancelar; Antonio (XVIII. st.), kancelar; Giacomo (XVIII. st.), prokurator Sv. Marka i Niccolò (XVIII. st.), puljski knez providur.

LIT.: G. Tassini, Curiosità veneziane, Venezia 1970; D. Alberi, Istria: Storia, arte, cultura, Trieste 1997; S. Bertoša, Život i smrt u Puli. Starosjeditelji i doseljenici od XVII. do XIX. stoljeća, Pazin 2002; G. Radossi, Monumenta Heraldica Iustinopolitana. Stemmi di rettori, di famiglie notabili, di vescovi e della città di Capodistria, Rovigno–Trieste 2003.

S. Bertoša