Venecija (Mletci), grad i luka u talijanskoj pokrajini Veneto, smješten u istoimenoj laguni, 5 km od kopna, na sjeverozapadnoj obali Jadranskog mora (254.948 stanovnika, procjena ISTAT-a 2021.).

Nalazi se na 118 otočića, odvojenih mnogobrojnim kanalima i međusobno spojenih s više od 400 mostova.

Istoimena se općina (457 km2) prostire na većem dijelu lagune, a obuhvaća bliže otoke Giudecca, San Giorgio Maggiore, San Michele i udaljenije otoke Murano, Burano, Lido, Malamocco i Pellestrinu, te širi kopneni dio (Mestre i Margheru, u kojima živi veći dio stanovništva).

Laguna je sačuvana od nasipavanja skretanjem riječnih tokova (Brenta, Sile, Piave), ali su otoci ugroženi stalnim podizanjem razine mora, odnosno slijeganjem morskog dna, tako da su povremene poplave za plime (aqua alta) sve češće. Poremećaj je eskalirao zbog sve većeg iskorištavanja podzemnih voda, sve većeg prometa brodova i poremećene biološke ravnoteže u laguni. U tijeku je ostvarenje projekta izgradnje velikih brana koje će za visoka vodostaja zatvoriti lagunu od Jadranskog mora (Progetto Mosè).

Povijesna jezgra izgrađena je na gustom sustavu otoka koji su prošireni nasipavanjem i zabijanjem debelih drvenih balvana u mekano, glinovito tlo. Najvažniji kanal i glavna prometnica je Canal Grande duž kojega su smještene reprezentativne palače. Povijesna jezgra spojena je 1846. s kopnom 3,6 km dugim nasipom na kojemu su željeznička pruga i cesta. Gradske gospodarske aktivnosti jasno su odvojene: industrija je koncentrirana u Margheri i Mestrama (teretna luka, kemijska industrija, rafinerija, metalurgija); u depopuliranoj povijesnoj jezgri (oko 50.000 stanovnika) prevladavaju tercijarne djelatnosti, najviše administrativne i turističke; obrtnička je djelatnost (industrija stakla, suveniri i sl.) usko vezana uz priljev gostiju, kojih godišnje ima približno 3 milijuna.

Venecija je osim toga obrazovno i sveučilišno središte (dva sveučilišta: Università Ca’ Foscari, Università Istituto Universitario Architettura Venezia), ima dvadesetak muzeja, (najvažniji Museo Archeologico, Museo Civico Correr), desetak knjižnica i arhiva (Archivio di Stato, Archivio Storico delle Arti Contemporanee della Biennale, Biblioteca Nazionale Marciana, Biblioteca Correr d’Arte e Storia Veneziana, Biblioteca della Fondazione Cini) i kulturno središte s mnogobrojnim ustanovama i priredbama (Biennale d’Arte, Festival Internazionale musicale e di prosa, Premio letterario Campiello i Mostra del Cinema).

Grad je počeo nastajati oko VI. st., kada su se izbjeglice iz sjeveroistočne Italije počele sklanjati na sigurnije otočiće. Naselje se politički počelo osamostaljivati u VII. st., a Venetia je od IX. st. počela jačati i širiti se na susjedne krajeve, ponajprije duž istočne Jadrana. Povijest Venecije povijest je Mletačke Republike koja je do kraja XV. st. dosegnula najveće područje prostiranja: od Bergama i Brescie u zaleđu (Terraferma) do većeg dijela Istre, obale Dalmacije, enklava u Albaniji i Grčkoj (Drač, Krf, Navplion, Kreta i dr.), te trgovačkih postaja na Levantu (Cipar, Bejrut, Aleksandrija i dr.).

Povijesna jezgra Venecije gotovo je potpuno sačuvala izgled i duh stoljeća najvećega uspona grada. Samo je dio grada oko željezničkog i autobusnog kolodvora i putničke luke izgrađen, odnosno moderniziran, u XIX. i XX. st. Organizacijski i povijesno, podijeljena je u šest dijelova (šestine, Sestieri): San Marco, Dorsoduro, San Polo, Santa Croce, Castello, Cannareggio. Središte je grada oko Trga sv. Marka, katedrale sv. Marka i Duždeve palače (1309.–1442.), a glavna kopnena poveznica s ulazom u grad ide preko mosta Rialto (1588.), najvećeg mosta preko Canal Grandea, u čijoj su blizini palače Ca’ d’Oro (1421.–40.), Ca’ Foscari (XV. st.), Ca’ da Mosto (XII.–XIII. st.), ali i mnoge druge (Palazzo Grassi, Palazzo Grimani, Palazzo Labia, Palazzo Loredan, Palazzo Manin, Palazzo Rezzonico). Riva degli Schiavoni pokraj sv. Marka bila je staro pristanište za brodove s istočnojadranske obale. Istočnije od njega su Castello, koji je bio naseljen pretežito radnicima, i obližnji Cannareggio, jer je u blizini bio Arsenal (XII.–XV. st.), središte mletačke pomorske snage.

Vrlo velik broj crkava odražava gustoću naseljenosti u srednjem i ranome novom vijeku, a mnoge su od njih monumentalne: S. Marco (XI.–XV. st.), S. Giorgio Maggiore (X. st.), S. Giovanni e Paolo (1246.–1430.), S. Maria Gloriosa dei Frari (1443.), Chiesa del Redentore (1577.–92.), S. Maria della Salute (1631.–81.), Chiesa dei Gesuiti (obnovljena 1715.–30.), S. Stae (XVIII. st.). Brojne su bratovštine, od kojih su najvažnije Scuola Grande di S. Rocco (1515.–49.), Scuola Grande di San Marco, Scuola Grande dei Carmini (XVII. st.), S. Giorgio degli Schiavoni (XVI. st.).

Mnogi mletački kulturno-povijesni spomenici ili njihovi dijelovi sagrađeni su od istarskog kamena ili kamenih blokova donesenih iz istarskih gradova. Među najznačajnijima su crkva S. Maria della Salute, Duždeva palača i Biblioteca Marciana.

Venecija je više stotina godina bila političkim središtem velikoga dijela zapadne Istre, a te su veze između zapadnoistarskih mjesta i Venecije bile gotovo svakodnevne. Na mletačkim su se tržnicama prodavali istarski prehrambeni proizvodi, napose ulje, vino, sir, meso, slana riba, voće i povrće, loživo drvo, živa stoka, kože i dr. Mnogi su Istrani odlazili u metropolu ili njezinu Terrafermu zbog novčarskih i trgovačkih poslova, sudskih parničenja, rjeđe na studij ili specijalizaciju u nekim zanimanjima.

http://www.venetia.it/
http://www.comune.venezia.it/
http://www.venezia.net/

Slike