Usper (Sponga, Spongia, Sponza, Sponga detto Usper), Francesco, skladatelj i orguljaš (? Poreč, oko 1560./61. – Venecija, 24.II.1641.).

U mladosti je služio kao svećenik u Kopru, a u Veneciju je došao prije 1586. Objavio je pet samostalnih zbirki, sve u Veneciji. Prvi tiskani opus Ricercari et arie francesi a quattro voci (1595.) potpisao je kao učenik Andree Gabrielija i posvetio ga svojemu zaštitniku, venecijanskomu odvjetniku Lodovicu Usperu. Preuzevši prezime svojega zaštitnika, prihvatio je različite službe u bratovštini San Giovanni Evangelista (orguljaš 1596.–1607.; potom kapelan, pa zborovođa te upravitelj 1626.–41., administrativni službenik 1631.–41.). Privremeno je bio orguljašem u crkvi San Salvatore (1614.–15.) i bazilici sv. Marka (1622.–23.). Zbirka Il primo libro de madrigali a cinque voci (1604.) u kasnorenesansnom je stilu. Svjetovni su mu madrigali objavljeni u dvjema sjevernoeuropskim antologijama (Nürnberg 1604.; Kopenhagen 1606.), a u venecijanskim antologijama (1624., 1625.) zastupljen je s nekoliko moteta.

Zbirku Messa e salmi da concertarsi nell’organo. Et anco con diversi stromenti, a cinque voci, et insieme sinfonie & motetti a una, due, tre, quattro, cinque, & sei voci (1614.) posvetio je porečkom biskupu Leonardu Tritoniju. U zbirci Compositioni armoniche nelle quali si contengono motetti, sinfonie, sonate, canzoni, capricci a 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 voci Et in fine la battaglia a 8, per cantar & sonar (1619.) objavio nekoliko instrumentalnih skladbi (sonate, simfonije, capriccia), koje su zamijetili najraniji povjesničari barokne venecijanske glazbe. Skladbu Sinfonia prima a 8 iz te zbirke muzikolog Alfred Einstein proglasio je pretečom concerta grossa. Posljednji opus Salmi vespertini per tutto l’anno, parte a doi chori, parte concertati al’uso moderno, & parte alla breve, come si cantano nelle capelle de prencipi, a 4, 5, et otto voci (1627.) svojevrsna je suma njegova skladateljstva, u kojem su skupljeni psalmi u modernom ali i starijem stilu. Za zagubljeni rekvijem u čast Cosima II. Medicija, što ga je skladao s Claudiom Monteverdijem i Giovannijem Battistom Grillom, napisao je stavke Gradual i Tractus.

Uz Vinka Jelića bio je najistaknutiji skladatelj ranoga baroka, rodom iz hrvatskih krajeva, koji je živio i radio izvan domovine.