Istra, najveći poluotok istočne obale Jadrana; obuhvaća 3.556 km2, od čega 3.132 km2 u Republici Hrvatskoj, 386 km2 u Republici Sloveniji, a 38 km2 u Republici Italiji.

Najveći dio hrvatskog dijela poluotoka zauzima Istarska županija, koja obuhvaća 2.813 km2 s 208.440 stanovnika (2011.), a manji dio Primorsko-goranska županija na 319 km2 s 37.782 stanovnika (2001); u slovenskom dijelu Istre živi 75.785 stanovnika (2001.), a u talijanskom dijelu 18.862 (2001.).

Ukupan broj stanovnika u upravnim jedinicama koje se u cjelini nalaze na istarskom poluotoku 2001.–02. iznosio je 341.834. Prosječna je gustoća naseljenosti 96,1 stanovnika po km2; u Istarskoj županiji 73,4 (stanovništvo).

Zemljopisna kopnena granica Istre ide od Miljskog poluotoka i naselja Dolina, sjevernim rubom Ćićarije do Klane, Kastva i uvale Preluk/Preluka kraj Voloskog (40 km zračne udaljenosti).

Obalna je crta vrlo razvedena, s nekoliko većih zaljeva (Miljski zaljev, Koparski zaljev, Piranski zaljev, ušće Mirne/Tarska vala, Limski zaljev/kanal, Puljski zaljev, Medulinski zaljev, Raški zaljev, Plominski zaljev), u koje se ulijevaju najvažniji vodotoci (Glinščica, Rižana, Dragonja, Mirna, Raša). Zapadna je obala nisko položena i razvedena, s otocima i otočnim skupinama (porečko-vrsarska skupina, rovinjska skupina, Brijunsko otočje (Brioni), medulinska skupina). Istočna je obala strma i slabije razvedena, bez većih naselja (osim u sjeveroistočnom dijelu).

Od niske vapnenačke zaravni zapadnog i južnog dijela poluotoka (Crvena Istra) uzdiže se područje flišnoga pobrđa bogatog vodom (Siva Istra) te dalje prema sjeveroistoku brdsko planinsko područje Ćićarije (Bijela Istra) (geomorfologija).

Hidrografija i hidrogeologija uvjetovane su geološkom građom (geologija), mnogobrojnim tektonskim pokretima i rasjedanjima. Nekoliko važnijih rijeka od izvora do ušća teku površinom, dok dio vodotoka ponire.

Pedosfera se sastoji pretežno od tankog pokrivača rahlog tla, manje ili više prošarana skeletom. Spora i dugotrajna pedogeneza uvjetovala je heterogenost tipova tala (polovinu površine čine crvenica i smeđe tlo na vapnencu i dolomitu).

U obalnom pojasu klima je umjereno sredozemna, a u srednjoj i sjevernoj Istri prelazi u umjerenu kontinentalnu.

Bogatstvo i raznolikost biljnoga pokrova odraz su zemljopisnog smještaja i položaja, reljefa, tla i klime. Zastupljen je biljni svijet (vegetacija) dinarskog, alpskog i sredozemnog područja, s vazdazelenim šumama hrasta crnike i makije, te listopadnim šumama hrasta medunca, graba i bukve.

Kopnena fauna pripada mediteranskoj podoblasti, prijelaznom području između paleoarktičke (europske, mediteranske) oblasti i paleotropske podoblasti (etiopske, afričke). Mnogobrojne su životinjske vrste sisavaca, ptica, gmazova, vodozemaca i kukaca, od kojih su neke zbog rijetkosti i ugroženosti zaštićene. Fauna kopnenih voda siromašnija je i ugroženija zbog malog broja vodotoka i ljudskih zahvata u okolišu. Morska flora i fauna uz istarsku obalu imaju zajednička jadranska obilježja (pelagičke ribe, glavonošci, kornjače i sisavci).

Veća naselja smještena su duž zapadne obale, sa samo nekoliko iznimaka u istočnoj., sjeveroistočnoj i središnjoj Istri. Najveći su gradovi Pula i Kopar, a slijede Poreč, Piran, Izola, Rovinj, Milje, Umag, Opatija, Labin, Pazin, Kastav, Buzet, Vodnjan, Buje i Novigrad. U njima je koncentrirana većina stanovništva te gospodarskih i upravnih funkcija. Gradići u unutrašnjosti nastali su kao srednjovjekovna naselja na vrhovima brežuljaka ili drugim sličnim položajima (Žminj, Bale, Gračišće, Pićan, Draguć, Hum, Roč, Kaštelir, Motovun, Grožnjan, Brtonigla, Oprtalj, Korte, Šmarje, Kubed, Sočerga i dr.). Oblici seoskih naselja raznoliki su i ovise o povijesnim i zemljopisnim okolnostima. U dolinama rijeka nema većih naselja. Područje Ćićarije i Učke vrlo je slabo naseljeno.

Promet se uglavnom odvija gustom cestovnom mrežom (ceste). Donedavno glavna cesta Trst–Kopar–Buje–Pula–Labin–Rijeka (dio Jadranske magistrale) nadomješta se suvremenom brzom cestom (Istarski ipsilon) Buje–Kanfanar–Pula i Kanfanar–Pazin–Tunel Učka, kojom se odvija glavnina putničkog i teretnog cestovnog prometa. U slovenskoj Istri autocesta Ljubljana–Kopar produžit će se do hrvatske granice. Željezničku mrežu (željeznice) čine pruga Pula–Divača, s odvojkom Lupoglav–Štalije (Raška pruga, izvan funkcije), i pruga Divača–Hrpelje–Kozina–Kopar (Koparska pruga). Pruge Istarske županije nemaju izravnu vezu s Rijekom i ostalom hrvatskom mrežom pa je teretni putnički promet skroman. Putnički promet odvija se u Puli i Rovinju, u manjoj mjeri u Poreču i Umagu, te u svim turističkim lukama, a pomorski promet odvija se u glavnim teretnim lukama Puli, Bršici i Kopru. Osnova zračnog prometa jesu zračne luke u Puli, Portorožu i Vrsaru te sportske luke u Medulinu, Umagu i dr.

Istarsko gospodarstvo se temelji na turizmu i ugostiteljstvu, industriji (donedavno brodogradnji, prerađivačkoj industriji, proizvodnji građevnog materijala, duhanskih proizvoda i dr.), trgovini i poljoprivredi. Istarska je županija poslije Zagreba gospodarski najaktivniji dio Hrvatske.

Na suvremeni razvoj Istre i njezinu povijest uvelike je utjecao kompleks geopolitičkih obilježja, koji se temelji na blizini jadranskog i istočnoalpskog prometnog pravca te dodiru romanskog, germanskog i slavenskog etničko-kulturnog kruga do kojeg dolazi na širem području Istre.

Slike