Istarski mozaik, časopis za kulturu, književnost i društvena pitanja Istre, koji je izlazio 1963.–74. u Puli.

Iako je ideja o njegovu pokretanju postojala još 1951. (Tone Peruško, Josip Bratulić i Vinko Antić), pokrenut je 1963. na inicijativu Kulturno-prosvjetne zajednice i Društva za književnost i umjetnost Istre u Puli, tj. kulturnih i javnih djelatnika Pule. Naziv je dobio prema programu da se Istra prikaže mozaično, tj. sa svim njezinim duhovnim i materijalnim vrijednostima.

Do 1964. izdavalo ga je Društvo za književnost i umjetnost Istre, 1965.–71. Ogranak Matice hrvatske u Puli, potom od 1972. Novinsko-izdavačko poduzeće Glas Istre u Puli. Izašao je 41 svezak (58 brojeva) na 4798 stranica. Nije izlazio redovito, a godišnje je varirao između 4 i 6 svezaka, osim 1974., kada je tiskan samo jedan broj. Tijekom izlaženja mijenjali su se visina naklade te grafička i tehnička oprema.

Uređivali su ga: Marijan Grakalić 1963.–66., Miroslav Bertoša 1967.–68. i Miroslav Sinčić 1969.–74. U sjeni odgovornih djelovao je T. Peruško, iskusan publicist, čije su stavove i mišljenja svi uvažavali. Članovi uredništva bili su: Josip Percan, Tatjana Arambašin, Viktor Božac, Bogoljub Barjaktarević, Ljubica Ivezić, Martin Bizjak, M. Bertoša, Ivo Borovečki, Herman Buršić, Antun - Tone Crnobori, Vinko Jurcan, T. Peruško, Milan Šebelić, Stjepan Vukušić, Tugomil Ujčić, M. Sinčić, V. Krizmanić, Ive Siljan, Krunoslav Grgić, Armando Debeljuh, Enio Matikio, Mario Mikolić, Renato Percan, Marijan Racan i Ivan (Ive) Rudan. Priloge su objavljivali mnogi istaknuti književnici, povjesničari, likovni umjetnici te kulturno-prosvjetni i javni djelatnici.

Tiskane su bile i studije i rasprave iz demografije, politike, regionalnoga gospodarstva, javne uprave, odgoja i obrazovanja, etnologije i etnografije, medicine, rudarstva i prometa, poljodjelstva, stočarstva i šumarstva, industrije, trgovine i prometa, prostornoga planiranja i arhitekture, likovne umjetnosti, filma, glazbe, kazališta i sporta, hrvatskog jezika, arheologije i povijesti te mnogobrojni osvrti i prikazi, dokumenti, ankete, razgovori, bilješke i informacije. Premda je temeljno opredjeljenje časopisa bilo objavljivanje priloga o Istri iz pera autora iz Istre, odnosno Hrvatske, s manjim su udjelom bile zastupljene i srpska, slovenska i makedonska te njemačka, talijanska, talijanska književnost u Istri, a i češka, bugarska i albanska književnost.

Istarski mozaik potaknuo je stvaranje i objavljivanje istarske čakavske dijalektalne književnosti. Zaživio je na prostoru na kojem prije njega i osim njega nije bilo srodnoga časopisa, tj. bez tradicije, konkurencije i znatne potpore. Iz anonimnosti je izvukao kulturu toga dijela Hrvatske i kontinuirano pratio stanje u kulturi Istre, održavši razinu kvalitete tadašnjih istovrsnih hrvatskih časopisa. Od broja 3/1974. nastavio je izlaziti pod novim naslovom Istra, za koji se vezuje godinom i brojem.

Slike