Tršćanska kriza, naziv za zaoštravanje jugoslavensko-talijanskih odnosa duž državne granice i na Slobodnom Teritoriju Trsta (STT) 1953.–54.

Ugovorom o miru (Pariški mirovni ugovori) uspostavljen je STT kao privremena tampon-država na spornom području.

U vrijeme traženja konačnoga rješenja graničnoga pitanja Jugoslavija dolazi do informacije da Italija planom Delta (odobrenim i potpisanim 30.VIII.1953.) planira vojno osvojiti Zonu A STT-a. Nakon govora jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita na granici 6.IX.1953. izbija Tršćanska kriza. Talijanske snage grupiraju se na sjevernoj, a jugoslavenske snage na južnoj granici Zone A STT-a.

Vlade Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država objavile su 8.X.1953. da nisu spremne snositi odgovornost za upravu u Zoni A te da su odlučile ukinuti savezničku vojnu upravu, povući svoje snage, a upravu prepustiti talijanskoj vladi. Tito u svojstvu predsjednika Republike i Saveznog izvršnog vijeća u svojim govorima u Leskovcu (10.X.1953.) i Skoplju (11.X.1953.) upozorava da će ulaz talijanskih snaga u Zonu A Jugoslavija smatrati napadom, a time i dobiti pravo na upotrebu svih sredstava predviđenih Poveljom Ujedinjenih naroda.

Kriza je dovedena do ruba ratnoga sukoba. Ipak, 5.XII.1953. potpisan je jugoslavensko-talijanski sporazum o povlačenju vojnih snaga s granica STT-a. Pregovori između Jugoslavije i Italije za iznalaženje sporazumnog rješenja završeni su 5.X.1954. potpisivanjem Londonskoga memoranduma.