Iliri (lat. Illyrii, grč. Ἰλλυρτοί), indoeuropsko stanovništvo koje je u starom vijeku živjelo uglavnom na prostoru istočne jadranske obale od Albanije do Istre i u Dinaridima.

Ime im potječe od jedne zajednice, tzv. pravih Ilira (u Plinija Illyrii proprie dicti), koja je obitavala na području Albanije. Svi Iiliri pripadaju istomu jezičnom i kulturnom krugu; doselili su se onamo na početkom željeznoga doba (kraj II. i početak I. tisućljeća pr. Kr). Od VI. st. pr. Kr. s njima dolaze u dodir grčki zemljopisci, pa od tada potječu prve pisane vijesti o njima.

Zbog specifičnih povijesnih odnosa i labavosti njihovih međusobnih veza nisu se oblikovali u jedinstveni narod, već su ih zajedničkim imenom Ilira počeli nazivati Rimljani, po analogiji Ilirika kao zemljopisnog naziva.

Na širem sjevernom jadranskom prostoru u Ilire se obično svrstavaju Histri, Japodi i Liburni. Premda materijalna kultura potvrđuje da imaju neke zajedničke značajke (predmeti svakodnevne uporabe, umjetnički obrt), to su tri različita naroda koje je ujedinjavalo isto podrijetlo i sličan jezik, pa i sličan fond osobnih imena (osobito Histre i Liburne).

O intenzivnim vezama Histra s Venetima i drugim narodima sjeveroistočne Italije svjedoči također materijalna kultura (estenska kultura). Trgovinom i razmjenom sa zapadnom jadranskom obalom uvezeni su mnogobrojni predmeti nađeni u željeznodobnim grobovima (npr. u Nezakciju i Picugima). Pitanje etničke pripadnosti Histra bilo je dugo prijeporno, jedni su ih istraživači držali isključivo Ilirima, drugi isključivo Venetima, jer pokazuju značajke i jednih i drugih, a bili su samosvojan narod kao i ostali narodi koji se smatraju Ilirima. Dodiri među samim Ilirima nisu bili tako jaki da postanu zamašnjak integracije u veće narodnosne cjeline.

Rimljani su istočnu obalu Jadrana osvajali postupno, prodirući najprije na one dijelove priobalja s kojih je prijetnja sigurnosti plovidbe bila u određenom trenutku najjača. Oni su i uveli u uporabu skupni naziv Ilira, ali tek kada su osvojili cijelo područje i nadjenuli mu ime Ilirik (Illyricum). Pitanje vremena osnutka provincije (rimsko upravno područje) na istočnoj jadranskoj obali nije razriješeno, no to je bilo svakako nakon 167. pr. Kr., kada su Rimljani porazili ardijejskoga kralja Gencija (Gentius), odnosno prije 68. pr. Kr., kada su osvojili delmatsku Salonu. Tada su se počela zaboravljati imena pojedinih ilirskih naroda. Histrija je također bila dijelom Ilirika, i to nakon rimskog osvajanja 177. pr. Kr. sve do Augustova doba (kraj I. st. pr. Kr.), kada je granica Italije premještena s Rižane na Rašu, a Istra postala sastavnim dijelom Italije. Istočna Istra od Raše do Učke ostala je u Iliriku. Nakon Batonova ustanka (6.–9. nakon Kr.) Ilirik je podijeljen u dva dijela, od kojih je obalni dobio ime Dalmacije (Dalmatia). Međutim, ni ime Liburnije i Liburna nije zaboravljeno, jer se ponovno vraća u službenu uporabu u II.–III. st.