Tinjan (Pazin)

Tinjan, gradić kraj Pazina, na uzvisini iznad Limske drage (45°13′N; 13°50′E; 319m nadm. vis.); 396 st. (2001), sjedište istoimene općine. Nalazi se uz županijsku cestu Pazin–Poreč i raskrižje cesta za Muntrilj, Kringu i Sveti Petar u Šumi, na rubu krške visoravni iznad plodne, duboko usječene Drage.

Stanovnici se tradicionalno bave poljodjelstvom, kako na krškom dijelu tako i u Dragi, ali danas sve više uslužnim djelatnostima u obližnjim većim središtima i malim poduzetništvom. Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (gradine na rubovima Drage) i u rimsko doba, kad se nalazilo na samom rubu agera parentinske kolonije (nekoliko arheoloških nalazišta iz rimskog doba). Prvi se put spominje 1177. u ispravi pape Aleksandra III., i to kao župa Antoniana, a zatim ponovno 1194., 1225. itd. U to je doba došao u feudalni posjed pazinskoga kneza, a od XIV. st. i službeno je bio dijelom Pazinske knežije. Tada je naselje utvrđeno zidinama i kulama te je postalo graničnom utvrdom prema mletačkom posjedu (Sv. Lovreč). Mnoge ratne epizode u XIV. i XVI. st. vezuju se za mjesto ističući sve veću njegovu važnost, a 1578. Tinjan je u pazinskom urbaru stekao i status grada (Stadt), iako je poslije degradiran u gradić (Stättl). Za Uskočkoga rata osvojili su ga Mlečani, ali su ga nakon sklapanja mira napustili, prethodno srušivši zidine. Na najvišoj točki male jezgre naselja nalazi se župna crkva sv. Šimuna i Jude apostola. Izgrađena je 1773. u ranom neoklasicističkom slogu, s primjesama baroknih elemenata i rokokoa, posebno u uređenju unutrašnjosti. Na njezinu se mjestu prije nalazila crkva koja je bila posvećena sv. Antunu opatu. Pročelje je lezenama s bazama i kapitelima podijeljeno na tri polja, iznad kojih je vijenac te trokutasti zabat. Unutar svakog polja po jedna je niša s kipom: bočno sv. Šimuna i sv. Jude Tadeja, a nad glavnim ulazom, oblikovanim u baroknom slogu, Djevice Marije. Neke su stare kuće oko crkve popravljene, a od zidina nema više traga, osim podzida iznad Drage. Na južnom rubu ulaznoga trga, što ga tvori glavna cesta s ulicama koje ulaze u jezgru Tinjana, nalazi se ladonja sa županskim stolom. Stara grobljanska crkva Sv. križa, izgrađena u XIII. st. u romaničkom slogu, ima preslicu iznad glavnog ulaza i polukružnu apsidu. Obnavljana je 1728., 1894. i 1980.

LIT.: E. Depiera, H. Defar, Tinjan i njegova prošlost, Tinjan 1997.

Marino Baldini, Istarska enciklopedija

Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE

http://www.tinjan.hr/