Tarsia (de Tarsia), koparska plemićka obitelj (XIII. st. – 1803.).

Prvi se put spominje 1229. Nasinguerra i Tramucio bili su među organizatorima bune u gradu 1348. Njihovi potomci su kao članovi Velikoga vijeća više puta izvršavali naloge sindika i sudaca.

Obitelji je 1421. koparski biskup potvrdio feudalna prava. Beltrame je bio bujski načelnik 1423. Kapetanu Jacopu, njegovu bratu Guarientu te svim muškim potomcima car je 1478. u Gradcu (Graz) dodijelio grofovski naslov Svetoga Rimskoga Carstva, koji je bio potvrđen u Veneciji 1726. Jacopov sin Damiano nastavio je očevu vojnu službu u Istri i Furlaniji do Lombardije (Marin Sanudo).

Nicolo Manzuoli (1611.) nabraja 11 kapetana u službi Mletačke Republike.

U obitelji su se mnogi posvetili znanosti i književnosti. Nicolò je bio kanonik i znanstvenik, a nakon smrti Giacoma Valaressa zauzimao se za koparskoga biskupa (1503.). U prvoj polovici XVI. st. živjeli su pjesnik Marco Antonio i akademik prevoditelj Giovanni Domenico. Većina članova opredijelila se za službu tumača–dragomana u pratnji mletačkih predstavnika na osmanskom dvoru u Carigradu. Najveće časti dobio je glavni tumač Tomaso na mirovnim pregovorima s Osmanlijama 1689. u Beču i u Srijemskim Karlovcima.

U XVII. st. proslavio se skladatelj Antonio (1643.–1722.), koji je nekoliko desetljeća bio katedralni orguljaš.

Obiteljsko stablo zaključio je Alvise, koji je umro 1803.

Obiteljski grb ima u zlatnom polju purpurnu traku, nad kojom je svijetloplava ruža.

U Kopru je u lipnju 2023. u palačama Tarsia i Gravisi-Buttorai postavljena velika dokumentarna izložba Il casato / Rodbina Tarsia.